Ekaterina Geladze
Izvor: Wikipedija
Ekaterina Geladze (gruzijski: ეკატერინე გელაძე)(obiteljski odmilja i "Keke" ) (1858.-1937.) je bila mati Josifa Visarionoviča Staljina.
Rođena je u obitelji osetskih pravoslavnih kmetova u Goriju u Gruziji, 1858. godine.
Iako je njen otac, Glah Geladze, umro mlad i obitelj je uvijek bila siromašna, njena je mati se uspijevala skrbiti za Ekaterinu, tako da je ona uspjela naučiti čitati i pisati.
Ekaterina je u dobi od 16 godina susrela, i u istoj dobi se udala za Visariona Džugašvilija.
Njeno prvo dvoje djece je umrlo brzo po rođenju - Mihail 1876. godine, a Georgij iduće godine.
Njen treći, i posljednji sin, Josif, je rođen 6. prosinca 1878..
Dobio je nadimak "Soso". Nažalost, mladi Josif je odrastao u nasilnom okružju: otac Visarion (odmilja "Beso") je često bio alkoholiziran i premlaćivao je i Ekaterinu i sina Josifa.
Prije Josifove desete godine, Visarion je napustio obitelj (po nekim izvorima, Ekaterina ga je izbacila iz doma).
Za izdržavati sebe i sina, Ekaterina je prihvaćala svaki dostupni fizički rad - uglavnom kućni poslovi, šivanje i pranje rublja.
Često je radila u domovima bogatih Židovskih trgovaca u Goriju, a katkad je vodila sina Josifa sa sobom. Govorilo joj se za sina da je bistro dijete, i zabavljao je domaćine, a među ostalima i Davida Pismamedova koji je ohrabrivao mladog Josifa studirati, davajući mu novac i knjige za čitati.
Ekaterina je imala ambicija da joj sin Josif postane svećenikom, i nekako je skupila dovoljno novca za njegovu naobrazbu; najvjerojatnije uz pomoć D.Pismamedova.
1888. uspjela je upisati sina u Gorijsku crkvenu školu. Kasnije joj je sin, uz Ekaterinino ohrabrenje, uspio dobiti stipendiju za Tiflisko teološko sjemenište, rusku pravoslavnu ustanovu, koju je Ekaterinin sin pohađao u dobi od 16 godina.
Kasnije, kad joj je sin Josif postao moćnikom u komunističkom režimu, krenilo na bolje. Ekaterinu je sin dao smjestiti u palaču na Kavkazu, koju su prije koristili carevi potkraljevi.
Govori se da je ondje boravila u maloj sobici, gdje je često pisala pisma (na gruzijskom - nikad nije uspjela naučiti ruski) svom sinu i nevjesti. Primala je odgovore, iako se ne vjeruje da ju je sin Josif posjetio prije 1935, kada je bila vrlo bolesna.
N. Kipshidze, liječnik koji je liječio Ekaterinu u njenoj starosti, prisjećao se da je Staljin pitao mati pri susretu: "Zašto si me tako tukla?" "Zato što si tako dobro ispao", Ekaterina je odgovorila sinu. Onda ga je mati pitala: "Josife, što si ti zapravo sada?" "Sjećaš li se cara? Pa, ja sam ti kao car." odgovorio joj je sin. "Bolje bi učinio da si postao svećenikom", bio je Ekaterinin odgovor. Umrla je 13. svibnja 1937. godine.
