Franšiza

Izvor: Wikipedija

Franšiza se pojavljuje kada kompanija (davatelj franšize) licencira svoje trgovačko ime (brand) i svoj način rada (sistem poslovanja) određenoj osobi ili grupi (korisniku franšize) koji se slaže da će poslovati u skladu s uvjetima ugovora (ugovor o franšizi). Davatelj franšize osigurava korisniku franšize podršku i, u nekim slučajevima, ima određenu kontrolu nad načinom poslovanja korisnika franšize. Zauzvrat korisnik franšize plaća davatelju franšize početnu pristojbu (nazvana franšizna pristojba) i pristojbu za poslovanje (rojalti) za korištenje trgovačkog imena i načina poslovanja.

[uredi] Povijest franšize

Sam legalni koncept franšize datira još od srednjeg vijeka, kada je vitez ili opat mogao dobiti pravo upravljanja određenim dijelom lordova posjeda. Sajmovi i tržnice su također bile organizirane kao franšize, kao i neke druge komercijalne aktivnosti. Franšiza ima svoje korijene u feudalnim vremenima, no prva komercijalna prodajna franšiza bila je Singer Sewing Center koju je razvio Isaac Singer tijekom 1858. godine. Singerov model je bio kopiran od strane nekoliko industrija na prijelazu 20. stoljeća. Jedan od njih je bila i Coca-Cola koja se uspjela nacionalno proširiti prebacujući teret proizvodnje, skladištenja i distribucije svojeg proizvoda na lokalne poslovne ljude koji su dobili prava punjenja. Uvođenje i masovna proizvodnja automobila početkom 20. stoljeća značajno je promijenila franšizu. Kao što je Henry Ford predstavio liniju za montiranje proizvoda i doba masovne proizvodnje, metode masovne distribucije su također morale biti kreirane u cilju prodaje, opskrbe benzinom, popravka automobila i osiguravanja pristupačnog mjesta na kojem bi se vozači odmarali tijekom svoga puta. Korisnici franšize zadovoljili su te potrebe. Proizvođači automobila koji su potrošili ogromne iznose kako bi opremili svoje proizvodne linije bili su u mogućnosti razviti prodajno distribucijsku mrežu korištenjem kapitala koji su osigurali neovisni dileri. Naftne kompanije poput Standard Oil i Texaco davali su franšize za trgovine iza ugla i automehaničarske radnje diljem zemlje. Uspjeh ovih ranih primjera franšiznog poslovanja doveo je do eksplozije franšiza tijekom 1950-ih i 1960-ih godina. No sve se to promijenilo tijekom 1950-ih kada je Ray Kroc reorganizirao potencijal kloniranja franšize kako bi ponovio uspješnu formulu i lansirao poslovni format franšize kakav mi danas poznajemo. Uspjeh McDonaldsa je legenda i Ray Kroc se uspoređuje s Henry Fordom za uvođenje linije za proizvodnju i industriju brze hrane. Kroc je napravio više od brzine u brzoj hrani. On je osmislio koncept koji zovemo ”trgovačko odijelo“ kako bi obuhvatili ne samo izgled i ugođaj poslovnog dekora nego i svaki detalj na osnovu kojeg se posluje. Za Raya Kroca svaki aspekt kako voditi franšizu McDonalda postao je dio sistema koji osigurava da će iskustvo potrošača u svakom McDonalds restoranu biti jednako uvijek i svugdje. Krocova teorija se pokazala toliko uspješnom da se ubrzo proširila franšiznom industrijom.
Većina ugovora raspravlja o franšizi do najsitnijih detalja i obnova, ukoliko se dopusti, uvjetovana je potpisom od strane korsnika franšize pod bilo kojim uvjetima koje kasnije davatelj franšize može donijeti. U cilju uniformiranosti, korisnici franšize obično prihvaćaju (i plaćaju za to) sve zahtijevane sistemske promjene, uključujući i ponuđene proizvode, korištenje trgovačkih imena i zahtijevana trgovačka odijela.

[uredi] Vrste i tipovi franšize

Kada govorimo o franšizi potrebno je naglasiti da postoje dvije vrste franšize i to: 1. franšiza distribucije proizvoda, i 2. franšiza poslovnog formata

Franšiza distribucije proizvoda
Distributeri Coca-Cola, Goodyear Tires, Ford Motor Companz i John Deere su svi korisnici franšize distribucije proizvoda. U ovoj vrsti franzize, korisnik obično prodaje proizvod koji je proizveden od strane davatelja njihove franšize. Ova vrsta franšize najčešća je u industrijama prodaje osvježavajućih napitaka, automobila i kamiona, raznih proizvoda za automobile i benzina. Proizvodi koji se prodaju u franšizama distribucije proizvoda obično zahtijevaju neke pripremne radnje od strane korisnika franšize prije prodaje-kao što je slučaj sa Coca-Colom- ili nekedodatne usluge nakon prodaje kao što je slučaj s Ford Motor Company. Najznačajnija razlika u franšizi distribucije proizvoda je u tome što davatelj franšize licencira svoje trgovačko ime i logotip korisniku franšize, no obično mu ne osigurava sistem za poslovanje. Iako franšiza distribucije proizvoda predstavlja najveći postotak ukupne maloprodaje svih postojećih franšiza, većina dostupnih franšiza dans su franšize poslovnog formata.

Franšiza poslovnog formata
Wendys, Macoo, Uniglobe i GNC su primjeri franšiza poslovnog formata. U franšizi distribucije proizvoda najznačajniji dio je proizvod koji davatelj franšize proizvodi. Korisnik franšize poslovnog formata također koristi trgovačko ime i logo davatelja, ali što je važnije, dobiva kompleti sistem za isporučivanje proizvoda ili usluga i za poslovanje. Sistem je ono što stvara konzistentnost-i konzistencija je osnova uspjeha korisnika franšize. Poslovna struktura nudi detaljan plan koji objašnjava kako napraviti sve iz početka. Korisnik franšize je obučen da upravlja izgradnjom zgrade, naručivanjem prave opreme i ako je potrebno stavljanjem oznaka.
Prema odnosima koji vladaju u franšizi, franšizu možemo podijeliti na slijedeće tipove:

• Odnos proizvođač/maloprodaja - benzinske postaje
• Odnos proizvođač/veleprodaja - punionice bezalkoholnih napitaka
• Odnos veleprodaja/maloprodaja - prodaja alata
• Odnos trgovačka marka/maloprodaja - lanci brze hrane

[uredi] Prednost i nedostaci poslovanja u franšiznom sistemu

Poslovanje u franšiznom sistemu poduzetniku nudi određene prednosti kao što su: potrebno je manje inicijalnog kapitala za početak; manji je rizik neuspjeha; korištenje uspješnog i poznatog poslovnog imena i reputacije; standardni proizvod i kvaliteta koja se prodaje kroz potvrđeni sistem poslovanja; te nedostatke: nemanje potpune slobode; neophodno usuglašavanje s ugovorom i standardima; financijske obaveze prema davatelju franšize.
Za davatelja franšize slijedeće su prednosti poslovanja: potreban mali kapital za brzi rast; potencijalno visoka stopa rasta; minimiziranje poslovnih i financisjkih rizika; odnosno sljedeći su nedostaci poslovanja: teškoća kontroliranja standarda; teškoća kod diktiranja politike poslovanja; mogućnost razvijanja nepovjerenja među stranama.

Bibliografija: Mr.sc. Aleksandar Erceg: Franšiza u Hrvatskoj (Poslijediplomski studij ”Poduzetništvo“ Osijek)