Franz Sacher
Izvor: Wikipedija
 |
Ovaj članak nema wikipoveznica ili ih ima premalo. Članak treba dopuniti dodavanjem wikipoveznica na druge pojmove. |
1832. godine, austrijski vojvoda Metternich priredio je večeru za plemiće. Želeći impresionirati uvažene goste iznimnom slasticom, naredio je dvorskom slastičaru da priredi desert, uz slavne riječi: "Koji me neće postidjeti večeras!"
Kako se glavni slastičar baš toga dana razbolio, odgovornost za dvorsku pekaru pala je na leđa 16-godišnjeg šegrta Franca Sachera, koji je tek dvije godine naukovao u kuhinji. Mladi Sacher je priredio kolač od jaja, maslaca i čokolade premazan marmeladom od marelica i preliven gorkim čokoladnim preljevom - koji je oduševio Vojvodu i goste, a mladom slastičarskom naučniku osigurao mjesto u povjesti Beča i Austrije.
Sin Franca Sachera, Eduard, 1876. godine otvorio je slavni Hotel Sacher u blizini Bečke Opere - u kojem se i danas čuva i izvorni recept Franca Sachera - koji se prenosi usmenom predajom.
Do 1965. god. Hotel Sacher je vodio sudsku parnicu s također slavnom bečkom slastičarnom Demel, u kojoj se prodavala torta pod nazivom "Original Sachertorte". A u Beču se i danas špekulira o načinu na koji je Demel saznao recept ovog kolača, no to je druga priča ... Slastičarna Demel i danas prodaje Sachericu, ali pod nazivom "Demel's Sachertorte", koja se od "Originala" razlikuje u tome što premaz od marmelade nije po sredini kolača, nego na vrhu, neposredno ispod čokoladne glazure.
U Hotelu Sacher godišnje se ispeče preko 300.000 Sacher torti koje se prodaju u elegantnim drvenim kutijama i šalju na sve strane svijeta. A u turističkoj sezoni, hotelski slastičari pripreme i do 2000 Sacherovih torti dnevno!
Napomena:Ovaj tekst ili jedan njegov dio je preuzet iz internetskog izdanja web portala [1]. Vidi Dozvola Kolača.net.
