Gjuro Pilar

Izvor: Wikipedija

Gjuro Pilar (Slavonski Brod, 22. travnja 1846. - Zagreb, 19. svibnja 1893., geolog, paleontolog, sveučilišni profesor, astronom

Rodio se 22. travnja 1846. godine u Slavonskom Brodu, gdje je završop pučku školu, a gimnaziju u Osijeku i Zagrebu, da bi s 20 godina bio mladi erudit sa znanjem njemačkog, francuskog, engleskog, talijanskog, ruskog i češkog jezika. Ujesen 1866. g. studirao je filozofiju na sveučilištu u Bruxellesu, a dvije godine kasnije, u dobi od 22 godine, doktorirao, uz obvezu da još cijele školske godine 1868/69. nastavi rad u fizikalnom i kemijskom laboratoriju. Dana 28. lipnja 1869. godine polučio je docenturu. Iste godine tiskana je u Bruxellesu njegova radnja o revoluciji zemljine kore, a engleski prijevod je tiskan u Washingtonu 1877. godine.

Iako je radnja iz predmeta opće geologije i njome je već zacrtan put budućega hrvatskoga znamenitog geologa, nije zanemariva činjenica da već tada nalazimo kod Pilara ne samo zavidno astronomsko znanje, već i očitu sklonost prema astronomiji. Kako nam o ovoj knjizi piše Mijo Kišpatić, Pilar je predočio faze u razvoju Zemlje u skladu s tada poznatim astronomskim činjenicama. Počinje s atrakcijom, govori o plinovitom stanju nebeskih tjelesa i izvodi razvoj tih nebeskih tjelesa i njihovih trabanata (pratilac, satelit) te razmatra razvoj Sunčevog sustava i same Zemlje.

Iz Bruxellesa je otišao u Pariz, u kojem je boravio devet mjeseci školske godine 1869/70. i stekao znanja iz minerologije, radio u kemijskom laboratoriju i pohađao paleontološka i geološka predavanja. Zatim je o Uskrsu godine 1870. sa članovima pariškoga geološkog društva otišao u sjevernu Francusku gdje je sudjelovao pri geološkom istraživanju sjeveroistočnog dijela Francuske do Namura u Belgiji.

Za vrijeme njegova školovanja, u Zagrebu se radilo na razvijanju prirodnih znanosti. Tako godine 1866. Narodni muzej postaje Zemaljskim zavodom. Godine 1867. Spiridion Brusina preuzima kao pristav upravu prirodoslovnoga dijela Narodnoga zemaljskog muzeja u Zagrebu. Zagrebački prijatelji nagovorili su Gjuru Pilara, mladog i sposobnog znanstvenika da se poglavito posveti geologiji kako bi mogao pomoći razvoju moderne hrvatske geologije. Vratio se u Zagreb, u dobi od 24 godine i 29. srpnja 1870. godine, izabran je za pristava na Minerološko-geološkom odjelu Narodnoga muzeja.

Cijelo vrijeme, još od vremena studija u Bruxellesu, omiljena Pilarova tema bila je ekscentričnost zemaljske osi. Raspravljao je o utjecaju te ekscentričnosti na različitu razdjelbu topline na jednoj i drugoj polukugli i nagomilavanju većeg leda oko jednog pola nego oko drugoga.

Godina 1874. značajna je za razvoj znanosti u Hrvatskoj. Kako je govorio Franjo Rački, nauk je rezultat narodne individualnosti, a ta se ostvaruje preko visokih škola, koje daju pravi smjer narodnoj individualnosti. Nijedno se znanstveno područje ne može izostaviti, jer bi se u tom području naši ljudi odgajali u stranim zemljama, u tuđem duhu, stranom narodnoj ideji i narodnoj znanosti. A u svojoj zemlji valja imati sve profile stručnjaka koji odgovaraju narodnim ciljevima. Kao rezultat ovakvih razmišljanja i borbe otvoreno je Kraljevsko sveučilište Franje Josipa I. Ovo proširenje postojeće visokoškolske ustanove odnosilo se u prvom redu na matematičke i prirodne znanosti. Godine 1875. otvara se Matematičko-prirodoslovni odjel Filozofskoga fakulteta i Pilar preuzima katedru za minerologiju i geologiju. Prema čl. 50 zakonskoga članka od 5. siječnja 1874. godine, po kojem se imala odvijati nastava na Kraljevskom sveučilištu, bilo je na Matematičko-prirodoslovnom odjelu predviđeno i predavanje iz astronomije. Pritom je astronomija spadala u neobavezne odnosno izborne predmete. Čini se, međutim, da je astronomija imala tu nesreću da na zagrebačkom sveučilištu tada nije bilo stručnjaka koji bi je htio ili mogao predavati, a poticaj za predavanja iz astronomije potekao je tek nakon osnutka katedre za geografiju, godine 1883. Tih je godina Pilar upisivao svoje ime u povijest geoloških znanosti, a godine 1879., sa svoga geološkog putovanja po zapadnoj Bosni dao je i doprinos književnosti, putopisom: Putopisne crtice iz Bosne, Zagreb, 1879. Sljedeće godine bolovao je, vjerojatno od posljedica napornog putovanja, da bi potom u Zagrebu doživio potres 9. studenoga 1880. godine i posvetio se proučavanju seismijskih odnošaja zemlje. Temeljem tih proučavanja napisao je djelo o tekućoj Zemljinoj unutrašnjosti i dosta tankoj čvrstoj kori. Godine 1884. izabran je za rektora u školskoj godini 1884/85., a u inauguracijskom predavanju zalagao se za što skorije otvaranje medicinskoga fakulteta u Zagrebu.

Tih godina Pilar je radio sa S. Brusinom na oživotvorenju ideje da se osnuje Hrvatsko naravoslovno (prirodoslovno) društvo, što je okrunjeno osnutkom društva krajem 1885. godine. Godine 1886., dvanaest godina nakon navedenoga zakonskog članka, kojim su odobrena predavanja iz astronomije, Gjuro Pilar je započeo predavati astronomiju, u zimskom semestru školske godine 1886/87. U nekrologu Pilaru, Mijo Kišpatić je taj događaj vidio ovako: Kako se nije moglo na to misliti da se na Sveučilištu uredi stolica za astronomiju, pa kako je uz to osjećao nuždu, da mu se mladi geolozi i geografi upute u temeljne nauke astronomije, naprtio je na se uz poslove, što ih je imao kao ravnatelj Minerološko-geološkog muzeja i kao profesor minerologije i geologije, još i tu muku, da kroz više semestara predaje obću astronomiju, pribaviv si zato najnuždnije sprave. I svi ti njegovi poslovi nisu bili zaprekom, da nastavi svoj započeti znanstveni i literarni rad. Navedene je školske godine tri sata u tjednu predavao Opisnu astronomiju, a zatim šk. god. 1890/91. isti kolegij dva sata tjedno. Samo su te dvije generacije studenata imale priliku na zagrebačkom sveučilištu u 19. st. slušati astronomiju.

Astronomiju, koju je Pilar očito volio, iako nije bila primarna znanost kojom se bavio, zadužio je s još dvije stvari. Godine 1890. kao zadnje djelo objavio je djelo Geografijske koordinate ili položaji glavnijih točaka Dalmacije, Hrvatske, Slavonije i dielomice susjednih zemalja, imenito Bosne i Hercegovine, Istre, Kranjske itd. na temelju nove specialne karte austro-ugarske monarkije u mjerilu 1:75.000, s preko 6000 mjesta. U Obzoru je o tom djelu napisano: On je nuždan ne samo za znanstveno istraživanje potresa, u koju svrhu postoji poseban odbor kod naše akademije, ne samo u svrhe astronomičke i za kalendariografiju, nego i za praktičnu geografiju, nuždan i koristan je planincima i mornarima, za poznavanje srednjega mjestnoga vremena i za ustanovljenje polutnika. Koristan je turisti, kartografu i geologu. Svi ovi bit će zahvalni našemu Pilaru, a osobito mu duguje naša naučna književnost, koju je toli liepim dielom obogatio.

Druga stvar indikativna za svezu Gjure Pilara i astronomije, su riječi objavljene u predgovoru toga Pilarovog djela, kojima izražava želju da se čim prije popuni na našoj univerzi stolica astronomije i osnuje astronomički opservatorij. Deset godina nakon njegove smrti, jedna se njegova želja obistinila: hrvatski narod je u Zagrebu dobio svoj astronomički opservatorij - Zvjezdarnicu.

Na izložbi u Prirodoslovnom muzeju 1993. godine, pod naslovom Slavonac i Zemlja, povodom stote obljetnice Pilarove smrti, među izlošcima je prikazan i rukopis Pilarovog sveučilišnog udžbenika iz astronomije, iz kojeg se može vidjeti na koji način i u kojem obimu je Pilar svojim studentima prezentirao tada poznata astronomska znanja. Umro je u Zagrebu, 19. svibnja 1893., u dobi od samo 47 godina.