Grigorij Raspućin
Izvor: Wikipedija
Grigorij Jefimovič Raspućin (Pokorovskoje, 10. siječnja 1864. - St. Petersburg, 30. prosinca 1916.), ruski svećenik i vidovnjak
Jedan je od najkontroverznijih osoba ruske povijesti. Rođen je i odrastao u Sibiru, gdje je postao ustjecajan član flagelantske vjerske sekte. U prijestolnicu St. Petersburg, stigao je 1911. i svojim hipnotičkim moćima zaustavio krvarenje carevića Alekseja. Zbog toga ga je pod svoju zaštitu uzela carica Aleksandra Fedorovna.
Rasputin je bio grub i bezobrazan seljak, a ubrzo je postao poznat po razvratništvu i pijačevanju. No, carica je u njemu vidjela božjeg poslanika koji se brine za budućeg cara. Rasputin je smetao velikašima koji su uvidjeli da se njegov utjecaj na carsku obitelj širi na gospodarska i politička pitanja.
U noći na 30. prosinca 1916. odlučili su ga smaknuti. Prvo su ga otrovali vinom i kolačima, no otrov nije djelovao. Zatim ga je princ Jusupov ustrijelio iz neposredne blizine, pa je Rasputin pao na pod naizgled mrtav. Nakon nekoliko minuta ustao je, udario Juspova i pokušao pobjeći. Ostali urotnici su ga uhvatili, istukli, ispalili u njega još nekoliko hitaca, te ga bacili u hladnu rijeku Nevu. Kad je Rasptinovo tijelo pronađeno, pluća su mu bila ispunjena vodom. To je pokazalo da nije bio mrtav i da je pružao otpor sve dok se nije utopio u hladnoj rijeci.
