Izvor: Wikipedija

Sadržaj 1 Naziv razdoblja 2 Razvoj 3 Borba za nacionalnu samobitnost 4 Književno stvarateljstvo 5 Kronologija 6 Kriza preporoda 6.1 Literatura 6.2 Vanjske poveznice

[uredi] Naziv razdoblja

U vrijeme kad u europskim književnostima romantizam ulazi u završnu fazu, u hrvatskoj književnosti tridesetih godina javlja se pokret koji se naziva ilirskim pokretom, ilirskim preporodom, ilirizmom.

Noviji povjesničari književnosti nazivaju to razdoblje hrvatskim narodnim i književnim preporodom, a u ponekad i samo "preporod".

Naziv hrvatski narodni i književni preporod određuje njevoju orijentaciju: nacionalnu (političku) i kulturnu (književnu). Riječ je, dakle, o nacionalno-političkom i kulturnom pokretu koji ulazi u kontekst europskom romantizma kao poseban njegov sastojak, a koji je odraz sveopće europske slike tog doba, kada je Europa bila zahvaćena valom nacionalnih preporoda, nacionalnih buđenja odnosno buđenja narodne svijesti, kako u visokointelektualnim slojevima, tako i u najnižim i nepismenim društvenim slojevima.

[uredi] Razvoj

Nacionalni Hrvatski sabor donosi odluku o uvođenju mađarskog jezika u hrvatske škole kao neobvezatnog predmeta. Bio je to početak sve očitije mađarizacije. Godine 1805. odlukom Sabora u Požunu mađarski jezik postaje službenik jezikom, a 1827. on postaje obvezatnim nastavnim predmetom. Nacionalno osviješteni hrvatski intelektualci suprostavljaju se mađarizaciji i bore se za očuvanje hrvatskog jezika.

[uredi] Borba za nacionalnu samobitnost

Hrvatski intelektualci bore se za očuvanje hrvatskog indentiteta. Kako je jezik bitna odrednica nacionalnog indentiteta, svoju su borbu usmjerili na očuvanje hrvatskog jezika. Na taj način ulaze u obzor europskog romantizma koji podiže kult nacionalnom jeziku i nacionalnoj kulturnoj baštini. Jezik je prava domovina (Die Ware Heimat ist eigntlich die Sprache - Humboldt).

Nagovještaj nacionalnog buđenja je poziv zagrebačkog biskupa Maksimilijana Vrhovca (Poziv na sve duhovne pastire svoje biskupije, 1813.) za skupljanje narodnog blaga - početak je buđenja nacionalne svijesti. Godine 1815. Antun Mihanović u brošuri Reč domovini od hasnovitosti pisanja vu domorodnem jeziku ističe:

Vse kaj žive i prirodnog glasa ima

Vu njem drhče, plače i vsaku čut očita.

Mihanović želi da hrvatski jezik dobije isti status kakav imaju i drugi nacionalni jezici. Najveće usluge u afirmaciji hrvatskog jezika pripadaju Ljudevitu Gaju i Kratkoj osnovi horvatsko-slavenskog pravopisanja. Tiskana je u Budimu 1830. ba hrvatskom i njemačkom jeziku. Gaj se zalaže za čistoću hrvatskog jezika: "dajte da krasni naš materinski jezik od smetja i izvarkov izčistimo". Konačna pobjeda je dopuštanje za izdavanja novina na hrvatskom jeziku 1834. g. Godine 1835. izlaze prvi brojevi Novina horvatskih. To je bio znak afirmacije kulturnog programa, afirmacije jedinstvenog književnog jezika sa štokavskom osnovicom.

[uredi] Književno stvarateljstvo

Preporodno razdoblje hrvatske književnosti ponajprije afirmira lirsko pjesništvo, i to domoljubno. budnice i davorije zauzimaju središnje mjesto u preporodnom lirici (Gaj, Vukotinović, Demeter). Iz budničko-davorijaške poezije izdvaja se Mihanovićeva Hrvatska domovina kao najznačajnija lirska pjesma preporodne lirike.

Osim domoljubne lirike nastaje i ljubavna (Stanko Vraz, Ljudevit Vukotinović, Petar Preradović) i satirična lirika (Vraz). Epsku književnost obilježili su Demeter (Grobničko polje) i Ivan Mažuranić (Smrt Smail-age Čengića). Dramsku književnost zastupaju Demeter, Ivan Kukuljević Sakcinski, Antun Nemčić i dr. Preporodna književnost predstavlja i putopis Matije Mažuranića, Antuna Nemčića i Stanka Vraza.

[uredi] Kronologija

1813. Poziv na sve duhovne pastire svoje biskupije (Maksimilijan Vrhovac)

1815. Antun Mihanović: Reč domovini o hasnovitosti pisanja vu domorodnom jeziku

1818. Juraj Šporer: Oglasnik ilirski

1830. Ljudevit Gaj: Kratka osnova horvatsko-slavenskog pravopisanja

1832. Ivan Derkos: Duh domovine nad sinovima svojim koji spavaju, Janko Drašković: Disertacija iliti razgovor darovan gospodi poklisarom

1834. Dozvola za izdavanje novina na hrvatskom jeziku

1835. Prvi brojevi Novina horvatskih i Danice horvatske, slavonske i dalmatinske

1836. Uvođenje ilirskog naziva: Ilirske novine, Danica ilirska

[uredi] Kriza preporoda

1840. Odvajanje Vraza, Rakovca i Vukotinovića

1843. Zabrana ilirskog imena, promjena naziva lista: Narodne novine i Danica horvatska, slavonska i dalmatinska

1849. Franjo Josip I. uvodi oktrorani ustav; prestaje izlaziti Danica

[uredi] Literatura

• Antoni Cetnarowicz: "Narodni preporod u Dalmaciji", Srednja Europa, Zagreb, 2006., ISBN: 953-6979-21-7 (izvorni tekst je na nje. i polj. jeziku)

[uredi] Vanjske poveznice