Indoeuropska fonologija
Izvor: Wikipedija
Glavni članak: Indoeuropski prajezik
Sadržaj |
[uredi] Okluzivi
| - | bezvučni | zvučni | aspirirani |
| labijali | *p | *b | *bh |
| dentali | *t | *d | *dh |
| velari | *k | *g | *gh |
| palatalizirani velari | *k` | *g` | *g`h |
| labiovelari | *kw | *gw | *gwh |
[uredi] Odrazi okluziva
| Ie. | sanskrt | grčki | latinski | staroslavenski | litavski | gotski |
| *p | p | π | p | p | p | f ili b |
| *t | t | τ | t | t | t | þ ili d |
| *k | k ili c zbog arijske palatalizacije | κ | c [k] | k ili c/č zbog slavenske palatalizacije | k | h ili g |
| *b | b | β | b | b | b | p |
| *d | d | δ | d | d | d | t |
| *g | g | γ | g | g | g | k |
| *bh | bh | φ | #f- na početku riječi; -b- u sredini riječi | b | b | b |
| *dh | dh | θ | #f- na početku riječi, -b- u sredini riječi ispred i iza r te iza u i l, inače -d- | d | d | d |
| *gh | gh, h | χ | h; skupina ghu > #fu-; skupina ghr/l > gr/l; skupina -ngh- > -ng- | b | b | b |
| *k` | ś | κ | c [k] | s | š | h |
| *g` | j [ź] | γ | g | z | ž | k |
| *g`h | h | χ | h | z | ž | g |
| *kw | k ili c zbog arijske palatalizacije | π ispred suglasnika, o i a; τ ispred e i i, κ ispred u | qu ili c ispred o, u i suglasnika | k ili c, č zbog slavenske palatalizacije | k | ƕ, f |
| *gw | g ili j zbog arijske palatalizacije | β ispred suglasnika, o, a i i; δ ispred e; γ ispred u | u; skupina ngw > ngu; skupina gwr/l > gr/l; g ispred o, u i suglasnika | g ili ž, ʒ zbog slavenske palatalizacije | q | q; c u steng. ispred zaobljenih o i u |
| *gwh | gh ili h zbog arijske palatalizacije | φ ispred suglasnika, o, a i i; θ ispred e; χ ispred u; | #f- na početku riječi; inače u; -b- u sredini riječi ispred r; skupina ngw > ngu; g ispred o, u i suglasnika | g ili ž, ʒ zbog slavenske palatalizacije | g | w; ispred t daje h; izaq n daje *gw; g ispred u, o i suglasnika |
Grimmov zakon
U germanskom (gotskom) aspirirani okluzivi gube aspiraciju i prelaze u zvučne okluzive (*bh, *dh, *gh > *b, *d, *g), a zvučni okluzivi prelaze u bezvučne (*b, *d, *g, *gw > *p, *t, *k, *kw) te bezvučni okluzivi u frikative (*p, *t, *k, *kw > *f, *þ, *χ, *χw). Skupine *sp, *st, *sk ne mijenjaju se. To se događa na početku riječi i u sredini samo nakon neposredno naglašenog sloga, a naziva se Grimmovim zakonom, prema Jacobu Grimmu koji ga je formulirao 1822. Zakon je prvi otkrio prije Grimma danski lingvist Rasmus Rask.
Vernerov zakon
U germanskom (gotskom) *f, *þ, *χ ozvučuju se u *β, *δ, *γ (u gotskom daju b, d, g) u sredini riječi ako se naglasak nije nalazio neposredno nakon njih.
Starovisokonjemački glasovni pomak
Između 4. i 8. stoljeća u stvnj. bezvučni okluzivi p, t, k prelaze u pf- i -ff- (na početku i u sredini riječi), z- i -zz- te kch- i -hh-/-ch-. Zvučni okluzivi b, d, g postaju p, t, k, a frikativ þ daje d.
Glotalna teorija
Rani praindoeuropski vjerojatno nije imao fonem *b, a budući da nema jezika koji bi imao p, a ne bi imao b (izuzevši jezika lifu; obrnuto je moguće - usp. arapski), Vjačeslav Ivanov i Tamaz Gamkrelidze te neovisno i Paul Hopper pretpostavili su tzv. glotalnu teoriju. Prema njoj zvučni okluzivi *b, *d, *g zapravo su bili glotalizirani okluzivi *p., *t., *k. jer jezici koji imaju takve okluzive često nemaju glotaliziranog okluziva *p. zbog artikulacijskih razloga (npr. navaho). Ideju ovoj teoriji dao je 1953. André Martinet.
[uredi] Sonanti
Indoeuropski sonanti bili su *m, *n, *l, *r, *y, *w. Ako su bili slogotvorni, označuju se kao: *m̥, *n̥, *l̥, *r̥, *i, *u pri čemu su slogotvorni sonanti bili alofoni između dvaju suglasika, prije suglasnika na početku riječi ili iza suglasnika na kraju riječi. Dugi slogotvorni sonanti mogu se svesti na skupinu slogotvornog sonanta i laringala.
[uredi] Odrazi sonanata
| Ie. | sanskrt | grčki | latinski | staroslavenski | litavski | gotski |
| *m | m | μ, -ν# na kraju riječi | m | m (ili ispada u zatvorenom slogu i nazalizira prethodni samoglasnik) | m | m |
| *n | n | ν | n | n (ili ispada u zatvorenom slogu i nazalizira prethodni samoglasnik) | n | n |
| *n | l ili r | λ | l | l | l | l |
| *r | r | ρ | r | r | r | r |
| *r | r | ρ | r | r | r | r |
| *w | v | #Ø- ili #΄- (nestaje na početku riječi ili daje spiritus asper); VØV (nestaje između samoglasnika) | u | v | v | w |
| *y | v | #΄- (daje spiritus asper na početku riječi); VØV (nestaje između samoglasnika) | i ili VØV (nestaje između samoglasnika) | v | v | w |
| *y | v | #΄- (daje spiritus asper na početku riječi); VØV (nestaje između samoglasnika) | i ili VØV (nestaje između samoglasnika) | v | v | w |
| *m̥, | a | α | em (mijenja se u en ispred dentala); #ma- (na početku riječi) | ę, ǫ | im, um | um |
| *n̥, | a | α | en (mijenja se u en ispred labijala); #na- (na početku riječi) | ę, ǫ | in, un | un |
| *l̥, | r̥, | λα ili αλ | ol; #la- (na početku riječi) | lъ ili lь | il, ul | ul |
| *r̥, | r̥, | ρα ili αρ | or; #ra- (na početku riječi) | rъ ili rь | ir, ur | aur (ako iza i ili u slijede r, h ili ƕ, dodaje se a ispred) |
| *i | i, | ι | i | ь | i | i (ako iza i slijede r, h ili ƕ, dodaje se a ispred i) |
| *u | u | u | u | ъ | u | u (ako iza u slijede r, h ili ƕ, dodaje se a ispred u) |
[uredi] Samoglasnici
Indoeuropski *i i *u fonetski su bili samoglasnici, ali su fonološki bili neslogotvorni sonanti, stoga samoglasnici u praindoeuropskom ostaju samo *e i *o sa svojim dugim parnjacima *ē i *ō. Kratki samoglasnik *a možda je postojao, a ako jest, vjerojatno je bio vrlo rijedak rubni fonem.
[uredi] Odrazi samoglasnika
| Ie. | sanskrt | grčki | latinski | staroslavenski | litavski | gotski |
| *e | a (ispred njega provela se arijska palatalizacija!) | ε | e (u prvom slogu), iza *kw i *Cw (C = suglasnik) prelazi u o; ispred ng i nC (C = suglasnik) prelazi u i | e; ispred *yV (V = samoglasnik) prelazi u ь; ispred *wV (V = samoglasnik) prelazi u *o (u stsl. daje o) | e; ispred *wV (V = samoglasnik) prelazi u *o (u lit. daje a) | i (dobiva i na početku ispred r, h ili ƕ |
| *e | a (ispred njega nije se provela arijska palatalizacija!) ili ā (u otvorenom slogu) | ο (između sonanta i labijala ili labijala i sonanta prelazi u υ) | o (u prvom slogu); o prelazi u u ispred nazala i suglasnika, l i nazala te l i stražnjeg samoglasnika; #uo- > #ue- (na početku riječi) osim ispred labijala te -rV- (V = samoglasnik) te l i stražnjeg samoglasnika; o prelazi u a ispred *wV- (V = vokal) i nakon labijala | o | a | a |
| *h2e | a | α | a | o | a | a |
| *ē | ā | η | ē | ĕ | ė | ē |
| *ō | ā | ω | ō | a | uo | ō |
| *eh2 | ā | η | ā | a | o | ō |
| *ey | e | ει | ī | i | ie (u naglašenom slogu) ili ei (u nenaglašenom slogu) | ei [ī] |
| *oy | e | οι | oe ili ū | ě | ie (u naglašenom slogu) ili ai (u nenaglašenom slogu) | ai |
| *h2ey | e | αι | ae | ě | ie (u naglašenom slogu) ili ai (u nenaglašenom slogu) | ai |
| *ew | o | ευ | ū | ju | iau (u naglašenom slogu) ili ai (u nenaglašenom slogu) | iu |
| *ow | o | ου | ū | u | au (u naglašenom slogu) ili ai (u nenaglašenom slogu) | au |
| *h2ew | o | αυ | au | u | au (u naglašenom slogu) ili ai (u nenaglašenom slogu) | au |
[uredi] Izvori
- Mate Kapović: Uvod u indoeuropsku lingvistiku
- Ranko Matasović: Kratka poredbeno-povijesna gramatika latinskoga jezika
