Ivo Grbić
Izvor: Wikipedija
Ivo Grbić rođen je 25. listopada 1931. u Dubrovniku, a obiteljske korjene vuče iz Župe dubrovačke
U rodnom gradu završio učiteljsku školu, a na akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu upisao se 1951., te diplomirao na grafičkom odsjeku 1956. Profesori su mu bili Tomislav Krizman, Krsto Hegedušić, Marijan Detoni i drugi. Slikarsku specijalku kod prof. Antuna Mezdjića završio je 1958. Osim slikarstvom i grafikom bavi se keramikom i sitnom plastikom (medalje i plakete), a naročito primjenjenom grafikom. Autor je brojnih plakata, povelja, plaketa i drugih likovnih rješenja iz područja primjenjene umjetnosti za kulturne i znanstvene ustanove u Zagrebu, Dubrovniku i drugdje. Djela mu se nalaze u brojnim privatnim zbirkama i galerijama u zemlji i inozemstvu.
Od 1960. do 1982. profesor je na grafičkom odsjeku Škole primijenjene umjetnosti u Zagrebu, gdje je odgojio mnoge danas afirmirane grafičare i dizajnere. Održao je 24 samostalne izložbe i sudjelovao na više od 150 kolektivnih izložbi u zemlji i inozemstvu.
Dobitnik je druge nagrade na natječaju za plakat Dubrovačkih ljetnih igara 1954., nagrade za plaketu Turističkog saveza Dubrovnik 1984., priznanja Turističkog društva Dubrovnik 1987., te nagrade za životno djelo grada Dubrovnika 1992..
Pretežno se bavi temama iz glazbenog života, starog Dubrovnika, folklora, mora, te portretima.
U srpskocrnogorskom napadu na Dubrovnik 6. prosinca 1991. izgorjela je kuća u kojoj je živio i radio, zajedno sa malom galerijom u prizemlju i cjelokupnim inventarom: sve slike, crteži i grafike, keramika, etnografska i antikvarna zbirka, knjižnica, foto, audio i pisana dokumentacija, te još mnoštvo vrijednih i dragih predmeta.
