Jakovlje u NOB

Izvor: Wikipedija

{{wp+} Ivan Krkač počeo je zalaziti Starome i s njim voditi cesto veoma žive diskusije o Komunističkoj partiji, o HSS-u, o tome sto narod zapravo želi. »Imao je bolje argumente«, rekao je kasnije Martin Brcko - Stari, »i meni naravno nije preostalo drugo nego da se opredijelim za ono što mi je govorio Krkač, jer sam volio narod i želio mu sreću.«

Jednog je dana bio sastanak članova HSS-a u selu. Govorilo se o ratu koji se približavao granicama naše zemlje; neki su članovi HSS-a tvrdili da ce pobijediti haesesovska taktika čekanja. »To je prazno obećanje«, rekao je Stari. »Ne će pobijediti HSS, nego istina,« Krkač je u selo donosio i partijski materijal. Tada su se uz Krkača i Starog već povezali Florijan Fijan i Juraj Đunđek.1

U to su vrijeme Nijemci već okupirali zemlju za zemljom. »Dečki, sad smo mi na redu« — rekao je Krkač. Stari je okupio oko sebe: Martina Papu, Matu Papu, Vida Fijana, Matu Cipeka-Vujca.

U ožujku godine 1941. sastali su se kod Florijana Fijana, osim njega, još i Vid Fijan i Martin Brcko-Stari. Na sastanak je došao i Joža Tucman, koji je rekao: »Drugovi, treba se spremiti za borbu; Švabe će ući u nasu zemlju!« I Švabe su zaista već u travnju došli sa svojom motorizacijom i u Jakovlje. Krkač je ponovio: »Treba ići u borbu!« I omladinci su odmah započeli borbu: zabijali su u daske čavle i stavljali na cestu. Zasada su pucale samo gume na fašističkim kamionima i automobilima. No bilo je to mnogo, bio je to početak bitke, u kojoj će pobijediti oni koji su se fašističkoj motorizaciji oduprli čavlima usađenim u daske.

Tako su se već 1941. godine, počeli okupljati omladinci. Uz već spomenutog Jurja Đunđeka, tu su se našli: Ivan Poturica, Franjo Poturica, Vid Coka, Ivan Coka, Ivan Svetec i Jura Vodopija.3

Godine 1942., kad su u Jakovlje dolazili, osim Krkača, već i Marko Belinić, Pavle Žukina -Šumski i Milan Kuren-Gubec, pokret se rasplamsao, utjecaj mačekovaca je potpuno oslabio, a narod se spremao za borbu protiv okupatora.

Našla su se dva izdajnika koja su davala prijave ustašama o propagandi sto su je pripadnici Narodnooslobodilačkog pokreta vršili u selu. Bilo bi opasno sada dopustiti da se razbije organizacija koja je s toliko uspjeha funkcionirala. Zato je odlučeno: izdajnike uništiti.

Jedne ožujske noći godine 1942. udarna grupa izvršila je zadatak.

Već drugi dan uhapšeni su: Florijan Fijan, Alojz Bočina, Juraj Đunđek i Stjepan Vranešić. Nekoliko dana kasnije upali su u selo Nijemci na motociklima i poduzeli raciju. Ivan Coka je htio pobjeći prema Luki, no bio je ranjen u desnu ruku i uhapšen.

Zatim su bili uhapšeni Florijan Fijan, Ivan Poturica i Pavao Fijan. I obitelji svih uhapšenih bile su također odvedene u zatvor u Donju Stubicu, gdje su ih zlostavljali. Starom Fijanu čupali su u žandarmerijskoj stanici brkove, no on nije ništa priznao. Ivan Krkač otišao je tada u partizane. Isto je to učinio i Franjo Kuhta, koji je otišao u Slavoniju.

Veze su bile za kratko vrijeme prekinute. Trajalo je to otprilike tri mjeseca. Pavle Žukina - Šumski bio je tada ranjen u Podgori. Sklonio se kod učitelja Petra Žmaka3 tu je Šumski uspostavio vezu sa Starim.

Pokret se ponovo, i još jace nego prije, razmahao. Počeo je masovni rad. Kad je ono bila časovito prekinuta veza, neki su pripadnici pokreta bili otišli u domobranstvo. Nakon ponovnog uspostavljanja veze svi su se vratili svojim kućama da nastave s radom za pokret.

U mjesecu prosincu 1942. formirana je u Jakovlju i partijska ćelija, u koju su ušli: Vid Fijan (sekretar), Martin Brcko-Stari, Florijan Fijan, Martin Papa, Mato Papa i Josip Krkač.

Stari se s Jožom Tucmanom sastajao »kod vrbe«, kod rijeke Krapine. Sa svakog je sastanka donosio nove letke i brošure, koje su se po selu čitale, Žukina je dao Starom zadatak da se poveze s nekim drugovima u Vrapču, što je on i učinio.

U siječnju 1943. sklonila se u Jakovlju, kod Staroga, prva partizanska grupa. Iz Jakovlja pak odlaze u partizane Slavko Krkač i Dragutin Papa.4

Pokret se sve više razvija. U mjesecu travnju 1943. odlaze u Žumberak Stjepan Krkač, Ivan Kuhta, Vid Sovenički, Stjepan Brcko, Pavao Piškur i Stjepan Đunđek.

U to je vrijeme formirana udarna grupa sastavljena isključivo od omladinaca. Bilo ih je jedanaest na broju: Ivan Poturica (komandir), Franjo Poturica-Buncek, Marko Pučić, Stjepan Pučić, Pavao Papa, Mirko Papa, Franjo Buhina, Stjepan Fijan, Franjo Blaža Poturica, Gabro Brcko i Franjo Bužinec.

Zadatak je grupe bio obilaziti teren i nanositi neprijatelju iznenadne udarce, Evo nekoliko njihovih značajnih akcija: zapalili su arhiv u općinama Bistra i Gornja Stubica, spalili barake pomoćnog aerodroma u Jablanovcu, napali kamion ustaša — i niz drugih sličnih akcija. Osim toga su neprestano prikupljali oružje i odijela te održavali veze s ostalim kotarima: Klanjec, Sv. Ivan Zelina, Krapina itd.

Godine 1943. osnivani su narodnooslobodilački odbori po selima i zaselcima. Osnovano je šest mjesnih NOO-a i jedan općinski u Jakovlju, I oni su radili na sirenju propagandnog materijala5, skupljanju ljudstva i oružja za partizanske odrede itd.

U to je vrijeme dolazila ovamo drugarica Strina, koja je formirala odbor AFŽ-a: Spomenut ćemo neke odbornice i druge aktivne žene: Mara Fijan, Bara Papa, Anka Severin, Slava Golubić, Jela Zorko, Mara Petolas, Jaga Jankec, Terezija Papa, Bara Ivček itd.

Uoči osnivanja Zagrebačkog odreda odlučeno je na partijskom savjetovanju, održanom u Gornjoj Stubici u mjesecu kolovozu 1943., da dva člana Partije iz Jakovlja skupe grupu omladinaca i odu u odred. Određeni su Ivan Poturica i Mato Papa, koji nije mogao poći, jer je bio bolestan. Ivan Poturica skupio je grupu od 24 omladinca i 10. listopada krenuo s njima u Zagrebački odred.

Na sve sire i veće akcije partizana na ovom području reagirao je neprijatelj represalijama. No na represalije je sa svoje strane reagirao i narod: pokret se sve vise rasplamsavao. Jedanaestog rujna 1943. ubijen je u kući Franje Gradičeka u Jakovlju član Okružnog komiteta drug »Škrba«. S njim je poginuo još jedan drug, nazvan »Kamion«. Ustaše su 1. studenog 1943. poduzeli raciju i strijeljali šest ljudi: Valenta Soveničkog, Pavla Soveničkog, Franju Đunđeka, Stjepana Bužinca, Franju Poturicu i Ivana Vodopiju. Na Staru godinu 1943. okupatori su uhapsili 46 drugova. Među njima bio je i stari Rok Poturica, otac Ivana, koji je za Zagrebački odred mobilizirao 24 omladinca. Roka su osudili na godinu dana zatočenja, no on se nikada nije vratio iz logora — zaglavio je u Jasenovcu.

Ujesen 1943. došli su u ovaj kraj prvi diverzanti, na čelu s Dragutinom Jambrekom iz Vrapča i Dalmatincem Stjepanom Mršićem. Oni su rušili pruge čak i u blizini Zagreba. Jakovljani su diverzante hranili, a njihove ranjenike previjali i sakrivali u svojim kućama.

U mjesecu studenom 1943. Franjo Poturica-Buncek organizirao je, zajedno s Ivanom Puckom i Vidom Čizmekom, napade na kontingente sukna koje se iz tvornice u Oroslavju vozilo u Zagreb, sklanjao to sukno najprije kod seljaka, a onda ga prebacivao partizanima.

Na početku 1944. okupatoru nije preostalo drugo nego da i na ovom području organizira jaka vojnička uporišta. Neka od njih, Luka i Kupljenovo, veoma su blizu Jakovlju. No Jakovljani su se borili i dalje. Pravili su nacrte cesta i neprijateljskih uporišta, skupljali žito i narodni zajam, odjeću i plahte.

Na početku mjeseca svibnja formiran je Omladinski bataljon, koji je potpao pod komandu Zapadne grupe i koji je preuzeo čitavu organizaciju na mobilizaciji i prikupljanju materijala za partizanske odrede.

Ivan Poturica bio je tada povučen iz odreda i uklopljen u Omladinski bataljon. On je bio sekretar partijske organizacije, dok je za komandanta bataljona određen Vlado Pozaić iz Poznanovca, a za komesara Drago Birač - Gavran6

»Krenuli smo iz Jakovlja 12. lipnja«, pripovijeda drug Poturica, »preko ceste, uz rijeku Krapinu, prema Jablanovcu, Bilo je oko tri sata izjutra. U jednom smo vinogradu imali zasjedu. Oko 9 sati naišao je automobil u kojem su bili ustaški oficiri. Zatim je naišao kamion sa 37 ustaša. Otvorili smo vatru. Ustaše su poskakali iz kamiona i polijegali iza njega. Jurišali smo na njih. Zarobili smo jednog ustašu, ostali su poginuli. Od naših su poginula samo trojica: zamjenik komandira čete Pavao Piškor iz Jakovlja, Dragutin Brcko iz Oborova i Vlado Jeđut-Rus. Imali smo i jednog ranjenika, Ivana Catelu iz Vrapča, koji je noću umro.«

Nekako u to vrijeme sklonio je Martin Brcko-Stari kod sebe ranjenog Matu Trusića. Mato Trusić bio je puškar u Zagrebu. Radio je za partizane. Ustaše ga jednog dana uhapsile. Vozili su ga u kamionu, kroz Vrapče, vjerojatno da ga objese. Iskoristio je povoljan trenutak i iskočio iz kamiona. Uspjelo mu je da pobjegne.

Narod ga je usput upućivao kuda da ide, i on je preko Bistre došao u Jakovlje, do Staroga. Bio je istučen i potpuno iscrpljen od napora. Nekoliko dana nije mogao uzimati nikakvu hranu. No uz brižljivu njegu Staroga oporavio se i otišao u partizane. U jednom okršaju s neprijateljem izgubio je obje ruke.

Na Staru godinu 1944. provalili su u Jakovlje ustaše u jačini od 2000 ljudi. Bilo je rano ujutro kad su došli, još prije nego što je svanuo dan. Počeli su palež. Popalili su oko 300 kuća, opljačkali seljake, odveli oko 500 komada blaga. No nisu se zadovoljili samo time: pobijeno je, postrijeljano i pobacano u vatru 29 osoba, još 2 osobe umrle su kasnije od rana zadobivenih u tom pokolju, a dva su čovjeka — Alojz i Lovro Zovko — obješeni na jednu voćku kod ceste Zagreb—Donja Stubica.

No ni to nije pomoglo ustašama: akcije su trajale i dalje. Narod je odlazio u partizane, domobrani su dezertirali i preko Sljemena ih je iz Zagreba dolazio priličan broj u Jakovlje, jer su ih putem slali ovamo, neka se jave »Naceku«. A »Nacek« ih je upućivao u partizane.

1 Juraj Đunđek poginuo je poslije u Jasenovcu.

2 Ivan Svetec, Ivan Coka i Jura Vodopija poginuli su u Jasenovcu.

3 Petar Žmak sada je na dužnosti u Istri.

4 Dragutin Papa kasnije je u borbi poginuo.

5 Koliko je narod tražio najraznovrsniji propagandni materijal u kojem se govorilo o ciljevima Narodnooslobodilačke borbe, rječito govori ovaj citat iz izvještaja Kotarskog komiteta KPH Stubica Okružnom komitetu u Zagrebu, od 21. VIII. 1943.: »Treba nam poslati što više partijske štampe, jer ovo što dolazi — premalo je.«

6 U mjesecu rujnu prebačen je Omladinski bataljon u sastav III. brigade KNOJ-a.

7 Vid Fijan