Ladislav IV. Kumanac
Izvor: Wikipedija
Ladislav IV. Kumanac hrvatsko - ugarski kralj, vladao (1272 - 1290)
Ladislav IV. Kumanac je bio sin Stjepana V. i Kumanke Elizabete, po kojoj je i dobio nadimak Kumanac.
Ladislav IV. je naslijedio krunu s 10 godina, pa je umjesto njega državom upravljala njegova majka Elizabeta, a glavni joj je pomagač bio njen ljubimac Joakim Pektar. Plemstvo je pristajalo uz mladog kralja, jer se bojalo češkog kralja. Naime on je potpomogao bunu svog šurjaka Bele Rastislavovića, a kada je ovaj poginuo, napao je Ugarsku i zauzeo njen zapadni dio.
Za vladavine mladog kralja posve je oslabila kraljevska vlast. U početku je razlog za to bila kraljeva maloljetnost, a kasnije njegov raskalašen život. Zbog toga je ojačalo plemstvo, koje je vodilo građanske ratove u Slavoniji.
U Hrvatskoj je 1273. godine banom postao Matija Čak. On je iste godine sazvao prvi poznati slavonski sabor, na kojem se raspravljalo o porezima, sudstvu i vojnim obvezama. 1274. godine na banskoj stolici ga je naslijedio Henrik Gisingovac. On se već iduće godine s Joakimom Pektarom i drugim velikašima podigao bunu protiv kralja i kraljice majke Elizabete. Nezadovoljnici su oteli kraljeva brata hercega Andriju i proglasili ga kraljem. No kraljevska vojska nanijela im je težak poraz, pri čemu je poginuo ban Henrik Gisingovac. Kralj se ubrzo ponovno izmirio s Gisingovcima, a Joakim Pektar je pomilovan i vratio se na dvor. U ratu protiv Babonića, koji su se pobunili protiv kraljice i Pektara, poginuo je Joakim Pektar 1277. godine.
1277. godine kralj Ladislav IV. je sklopio savez s njemačkim kraljem Rudolfom I. protiv češkog kralja, koji je ugrožavao i Hrvatsko-Ugarsku Kraljevinu. Poziv kralja Rudolfa I. da mu ustupi Austriju, češki kralj je odbio, pa je došlo do rata. U bitki na Moravskom polju 1278. godine na njemačkoj strani se borilo i 40.000 vojnika iz Hrvatske i Ugarske, koji su pridonijeli pobjedi njemačkog kralja. Češki kralj je poginuo na bojnom polju, pa je Austrija pripala Habsburgovcima.
Iste te godine umro je herceg Andrija, pa je kralj Ladislav ostao jedini zakoniti Arpadović iz muške loze. Kralj je živio među Kumanima i ljubovao s njihovim ženama, a za svoju zakonitu suprugu uopće nije mario. Kumani su međutim i dalje živjeli nomadskim životom i ostali vjerni svojoj poganskoj vjeri. Živjeli su od pljačke i otimačine, a zarobljeni narod su odvodili u ropstvo. Kako kralj nije ništa poduzimao da to spriječi, papa je bacio crkveno prokletstvo na Ugarsku, a plemići su na to zarobili kralja. Ladislav je morao obećati da će se pobrinuti da se Kumani pokrste i žive kršćanskim životom. No ta su nastojanja izazvala 1282. godine ustanak Kumana, koji je Ladislav uz pomoć austrijskog vojvode Alberta I. ugušio.
Kralj se ubrzo vratio raskalašenom životu među Kumanima, a svoju je ženu zatočio u samostan. U državi je zavladalo bezvlađe. Zbog toga je opet zavladalo veliko nezadovoljstvo, pa su neki velikaši počeli razmišljati da izaberu novog kralja. Takvu je situaciju iskoristio Andrija Mlečnin, sin Stjepana Postuma i na poziv plemstva krenuo po krunu. Međutim 1289. godine u Međimurju ga je zarobio neki velikaš i predao austrijskom vojvodi Albertu I., koji ga je zatočio.
10. srpnja 1290 kralja Ladislava IV. Kumanca su ubili neki Kumani. Umro je u 28. godini bez potomaka, pa su velikaši na prijestolje pozvali zatočenog Andriju Mlečanina.
| Prethodnik: | Ladislav IV. (1272. - 1290.) | Nasljednik: |
| Stjepan V. (1270. - 1272.) | Andrija III. (1290. - 1301.) |
[uredi] Izvori
Ferdo Šišić: Pregled povijesti hrvatskog naroda I dio, Marjan tisak 2004
Vjekoslav Klaić: Povijest Hrvata I Zagreb 1980
