Lijekovi za funkcionalne GIT poremećaje
Izvor: Wikipedija
 |
Ovaj članak nema wikipoveznica ili ih ima premalo. Članak treba dopuniti dodavanjem wikipoveznica na druge pojmove. |
Pod pojmom funkcionalnih gastrointestinalnih poremećaja podrazumijevamo skup simptoma i bolesnih stanja za koje je karakterističan pojačan ili smanjen motilitet crijeva. To znači da glatka muskulatura crijeva prejako, preslabo ili potpuno nekontrolirano reagira na podražaje uzrokujući poremećaje u protjecanju crijevnog sadržaja kroz probavni sustav - ili se javlja opstipacija ili stalni proljevi. Za takve poremećaje je karakteristična trbušna (abdominalna) bol - grčevi. Često znaju biti vrlo neizdrživi i teško podnošljivi. Oni su uglavnom samo simptom nekih drugih bolesnih stanja. U takve poremećaje spadaju sindrom iritabilnog kolona, spastični kolitis, divertikuloze i ileus.
Sadržaj |
[uredi] Sindrom iritabilnog kolona
Sindrom iritabilnog kolona jest funkcionalni poremećaj rada debelog crijeva najčešće nepoznatog uzroka. Debelo crijevo postaje izrazito osjetljivo na brojne podražaje kao što su stres, lijekovi, određena hrana hormoni i manji podražaji. Vjeruje se da je sindrom iritabilnog kolona zapravo psihosomatska bolest izazvana uglavnom stresom, emocionalnim konfliktima, depresijom, općenito modernim načinom života. Činjenica je da je ta bolest danas sve više u porastu upravo u razvijenim zemljama Zapada gdje način života donosi mnogo stresnih stanja na koje organizam počinje reagirati - u ovom slučaju poremećajem rada crijeva.. Karakterizira ga jaka bol u području trbuha (abdomena), te kronični zatvor stolice ili/i kronični proljevi. Potonja dva simptoma mogu se smjenjivati jedan s drugim ili pak dominirati u kliničkoj slici. Ukoliko dominira kronična začepljenost tada se terapija provodi najvećim djelom laksativima i propulzivima kao što je metoklopramid, dok u slučaju kroničnih proljeva primjenjuje se loperamid i mebeverin. Također, za ublažavanje jakih grčeva glatkog crijevnog mišićja u probavnom traktu (zaslužni za karakterističnu abdominalnu bol) mogu se primijeniti parasimpatolitici kao što su N-butil skopolamin (hioscin butil bromid) i trospijev klorid.
[uredi] Smanjena gastrointestinalna pokretljivost
Ovaj poremećaj može se manifestirati u bilo kojem dijelu gastrointestinalnog trakta. Različiti su razlozi nastanka takvog stanja, ali u pitanju je najčešće simptom neke druge bolesti kao što je infekcija, metabolička bolest, ileus, dijabetička gastroparezija i sl. Zapravo, smanjena gastrointestinalna pokretljivost samo je simptom brojnih drugih poremećaja. Tretira se propulzivima kao što su metoklopramid, cisaprid i domperidon. U liječenju funkcionalnih poremećaja GIT-a koriste se:
- parasimpatolitici (spazmolitici) - trospijev klorid, atropin, mebeverin, N-butil skopolamin - smanjuju spastičnost glatkog mišićja GIT-a i grčeve. Većima njih su zapravo polusintetske izvedenice alkaloida atropina ili papaverina.
- propulzivi (metoklopramid i cisaprid) - povećavaju pokretljivost GIT-a.
[uredi] Mebeverin
Mebeverin (ili točnije mebeverinijev klorid) sintetski je ekvivalent papaverina, alkaloida iz biljaka maka (Papaver somniferum) koji za razliku od svih ostalih alkaloida maka nema djelovanje na središnji živčani sustav. Opijum koji se dobiva iz maka tradicionalno je sredstvo za ublažavanje crijevnih grčeva, baš zbog prisutnosti papaverina. Dakako, danas se kao spazmolitici koriste sintetski derivati papaverina kakav je upravo mebeverin. Za razliku od papaverina mebeverin je spazmolitik sa selektivnim djelovanjem na glatku muskulaturu GIT-a, naročito kolona (debelog crijeva). Djeluje direktno na glatko mišićja crijeva. Mebeverin pripada skupini neurotropno-muskulotropnih spazmolitika. Oni djeluju i na živčane poticaje parasimpatikusa blokirajući ih, ali i direktno na muskulaturu. Koristi se za liječenje:
- sindroma iritabilnog kolona koji je karakteriziran spastičnom boli u trbuhu, spastičnim zatvorom stolice koja se smjenjuje s nespecifičnim proljevom (dijarejom), mukoznim kolitisom i flatulencijom
- simptoma praćenih organskim bolestima želuca i crijeva kao što su divertikuloza i divertikulitis kolona
diskinezije žučnih putova. Mebeverin se ne smije primijeniti u slučaju paralitičkog ileusa.
[uredi] Atropin
Atropin je jedan od najstarijih poznatih lijekova. Alkaloid je dobiven iz biljaka velebilje (Atropa belladonna), bunike (Hyosciamus niger), bijeli bun (Scopolia carniolica) i tatula (Datura stramonium). Ime je dobio upravo po velebilju. Velebilje je biljka iz porodice pomoćnica (Solanaceae), a koristila je još u pradavna vremena za spravljanje "čudotvornih" napitaka i "vještičjih masti". Naime, atropin i skopolamin iz velebilja, imaju učinak na središnji živčani sustav izazivajući halucinacije i sedativno djelovanje. Atropin djeluje na autonomni živčani sustav i to na parasimpatikus na način da se veže za muskarinske receptore (na koje se inače vezuje acetilkolin) uzrokujući njihovu blokadu. Zbog toga parasimpatikus ostaje blokiran pa zbog toga atropin (i njegu slično djelujuće polu/sintetske spojeve) nazivamo parasimpatolitik. parasimpatikus inervira probavni sustav i njegovom blokadom počinje dominirati utjecaj simpatikusa na probavni sustav što uzrokuje relaksaciju glatkog mišićja probavnog sustava i kontrakciju sfinktera. Jasno je da će lijek takvog djelovanja ublažiti grčeve i zaustaviti preveliki motilitet crijeva. Naravno, atropin neće djelovati samo na probavni sustav nego na sve sustave kojima upravlja autonomni živčani sustav - praktički na cijeli organizam. Zbog toga atropin ima brojne nuspojave. Pri većim koncentracijama atropin uzrokuje blokadu svih parasimpatičkih funkcija organizma, ali je on izuzetno siguran lijek za odrasle osobe. Do teških trovanja može doći pri pokušajima samoubojstava ili namjernih izazivanja halucinacija, te slučajnim konzumiranjem velebilja (npr. planinari). Simptomi su otrovanja suha usta, proširene zjenice, tahikardija (usporenje rada srca), crvenilo i toplina kože, aritmije, uznemirenost, halucinacije i derilij koji traje i do tjedan dana. Tjelesna temperatura je često povišena, a kako su djeca puno osjetljivija na hipertermičke učinke atropina treba ga smatrati vrlo opasnim lijekom za primjenu u djece. Atropin se koristi u obliku injekcija kod:
- kod spazma pilorusa , hipertonusa tankog crijeva, hipermotiliteta kolona, bilijarnog spazma, ureteralnih kolika i spazma grkljana
- u preanestetskoj medikaciji za prevenciju ili reduciranje sekretorne aktivnosti respiratornog trakta
- kod otrovanja muskarinom, digitalisom, pilokarpinom, fizostigminom, organofosfornim spojevima, insekticidima i karbamatima (antidot)
- kod poremećaja srčanog ritma i arterijskog tlaka tijekom anestezije
- u slučaju atrioventrikularnog srčanog bloka uzrokovanog povišenim tonusom nervusa vagusa
- u slučaju teške bradikardije i sinkope uslijed hiperaktivnog refleksa sinusa karotikusa
- kod sinus bradikardije
- u parkinsonizmu (za smanjenje rigiditeta i tremora)
- kod radioloških pretraga (za relaksaciju gornjeg dijela probavnog sustava i kolona), te u slučaju vagalnih reakcija na rendgenske kontraste
- kod poremećaja funkcije urotrakta (za sniženje tonusa mišića detrusora mokraćnog mjehura)
- kod hipertoniciteta uterusa
- u stres ehokardiografiji (u kombinaciji dobutamin-atropin ili dipiridamol-atropin).
[uredi] Hioscin-butilbromid
Još se naziva i butilskopolamin. U pitanju je polusintetski derivat skopolamina (spoj kvaternog amonija), prirodnog alkaloida velebilja i sličnih biljaka iz porodice Solanaceae. Naime, na dušiku je uvedena butilna skupina čime je skopolamin postao pozitivno nabijeni ion butilskopolaminij, tj. butil hioscinij. Dolazi u obliku bromida. Tako izmijenjeni skopolamin više nije u stanju proći kroz krvno-moždanu barijeru i ne može djelovati na mozak uzrokujući uznemirenost, halucinacije i derilij. Pripada skupini antikolinergika odnosno antimuskarinskih lijekova. Spazmolitičko djelovanje zbiva se na razini izvršnih glatkomišićnih stanica i autonomnih ganglija mehanizmom blokade kolinergičkih receptora. Hioscin-butilbromid opušta glatko mišićje probavnog sustava, žučnih i mokraćnih putova te ženskih spolnih organa, pa tako smiruje grčeve i popratnu bol. Koristi se za liječenje spazama i prateće boli zbog hipermotiliteta želuca i crijeva, žučnih i mokraćnih putova, spastičkog zatvora stolice i dismenoreje. Može doći do pojave tzv. antikolinergičkih djelovanja, tj. do smanjenja lučenja znoja i sline, smetnji mikcije (naknadno kapanje ili smanjeni mlaz mokraće) i ubrzanja srčanog ritma.
[uredi] Trospijev klorid
Derivat je homatropina. Kao i hioscin-butilbromid, trospij je polusintetska kvaterna amonijeva baza, tj., izmijenjeni homatropin kako bi se dobio spoj koji ne ulazi u mozak i ne djeluje halucinogeno. Posto je u pitanju pozitivno nabijeni ion dolazi u obliku kloridne soli. Kao i atropin i hioscin-butilbromid, trospijev klorid pripada skupini antikolinergika odnosno antimuskarinskih lijekova jer blokira parasimpatikus uzrokujući dominaciju simpatikusa. Nedavno je trospijev klorid promijenio ATK kod i farmakoterapijsku skupinu pa se sada smatra lijekom za liječenje bolesti urogenitalnog trakta, mada se i dalje koristi za liječenje spazama gastrointestinalnog trakta.
Koristi se za liječenje:
- grčeva i bolova kod bolesti žučnih putova;
- bolova pri gastritisu te želučanom i duodenalnom ulkusu;
- bolova kod pankreatitisa, grčeva u probavnom sustavu i spastičkog kolitisa;
- grčeva i bolova kod urogenitalnih bolesti, pogotovo kod nefrolitijaze i ureterolitijaze i pri spastičnom neurogenom mokraćnom mjehuru s refleksnim pražnjenjem te pri funkcionalnim poremećajima kod multiple skleroze;
- spastičnih stanja u ginekologiji (upala, dismenoreja, porođajni bolovi);
- grčeva i bolova kod novotvorbi u probavnim organizma
- bolova nakon operacije u trbuhu nastali zbog spazma glatkih mišića probavnog sustava;
Može prouzročiti suhoću usta, znojenje, rijetko poremećaje u akomodaciji, tahikardiju, smetnje pri mokrenju, nemir, smušenost, halucinacije (unatoč teorijskom neprolaženju u mozak) i crvenilo kože.
[uredi] Cisaprid
Cisaprid je gastrointestinalno prokinetičko sredstvo - propulziv. Povećava oslobađanje acetilkolina u probavnom traktu. Time ubrzava i normalizira peristaltiku probavnih organa te sprječava zastoj i refluks sadržaja probavnih organa.
Od sličnih se lijekova razlikuje po tome da ne inhibira dopaminske receptore i neposredno ne potiče kolinergičke receptore. Veći se dio cisaprida veže na plazmatske bjelančevine, poglavito na albumine. Metabolizira se pretežito pomoću jetrenih enzima skupine CYP3A4. Koristi se za liječenje
- teške upale jednjaka (erozivnoga peptičkog ezofagitisa) i s njome povezanih tegoba,
- teških oblika dokazane gastropareze, kada drugi lijekovi nisu djelotvorni, npr. pri dijabetičkoj neuropatiji,
- dokazane patološke regurgitacije u djece, kada mjere kao što su pravilan položaj djeteta i dijeta nemaju zadovoljavajući učinak.
Uzimanje cisaprida trebaju izbjegavati bolesnici u kojih postoji povećana opasnost od pojave srčane aritmije. Naime, cisaprid je lijek visokog rizika jer može izazvati jake, po život opasne aritmije zbog produljivanja QT-intervala, i u malo većoj dozi sigurno može izazvati aritmije. S obzirom da se metabolizira preko jetrenog enzima CYP3A4 i to na način da mu opada koncentracija u krvi, svako uzimanje lijekova koji blokiraju taj enzim može dovesti do po život opasnih aritmija. Ti lijekovi su npr. azolni antimikotici (npr. ketokonazol, itrakonazol, flukonazol, mikonazol), makrolidni antibiotici (npr. eritromicin, klaritromicin, troleandomicin), inhibitori proteaze virusa HIV (npr. ritonavir i indinavir. Također, svi lijekovi koji i sami mogu produljiti QT-interval ne smiju se uzimati sa cisapridom jer se učinci zbrajaju, pa također mogu nastati po život opasne aritmije. Ti lijekovi su npr. kinidin, diizopiramid, prokainamid, amiodaron, sotalol, amitriptilin, maprotilin, fenotiazini, pimozid i sertindol, astemizol, terfenadin, bepridil, halofantrin i sparfloksacin. Stoga se cisaprid koristi samo kod jasnih indikacija i ako ne postoji nikakva opasnost od razvija aritmija.
[uredi] Metoklopramid
Metoklopramid je u isto vrijeme i antiemetik i propulziv. Iskazuje parasimpatomimetsku aktivnost, a također je i dopaminski antagonist u središnjem živčanom sustavu s izravnim učinkom na kemoreceptorsku okidačku zonu. Posjeduje i antagonističke učinke na serotoninskim receptorima . Rezultat se kombinacije navedenih učinaka očituje u povećanju praga za povraćanje i ubrzanju pražnjenja želuca, što mu daje jedinstvene antiemetske odlike. Stimulira motilitet gornjeg gastrointestinalnog sustava, te ubrzava peristaltiku želuca i dvanaesnika.
Dovodi do podizanja tonusa gastroezofagealnog sfinktera u mirovanju, kao i do popuštanja sfinktera pilorusa.
Primjenjuje se u stanjima poremećena motiliteta gastrointestinalnog trakta (dijabetička gastropareza, postkirurška gastrična staza), gastroezofagealnog refluksa i dispepsije te za sprečavanje mučnine i povraćanja, posebice nastalog kao posljedice raznolikih poremećaja gastrointestinalnog trakta. S obzirom da može ući u mozak djeluje na središnji živčani sustav uzrokujući nemir, pospanost, umor i klonulost.
Napomena:Ovaj tekst ili jedan njegov dio je preuzet s internetskih stranica Farmakologija. Vidi Dozvola Farmakologija.com.
