Magnetski disk
Izvor: Wikipedija
 |
Predloženo je da se ovaj tekst uklopi u članak Tvrdi disk. (Rasprava) |
Magnetski disk svoje djelovanje temelji na fizičkim osnovama magnetskog polja. Pri upisu podataka na njega koriste se svojstva magnetskih tvari koje pod utjecajem magnetskog polja postaju magnetizirane. Magnetski disk je okrugla ploča koja je napravljena od nemagnetskih materijala (npr. aluminija) i presvučena vrlo tankim magnetskim slojem. Materijal magnetske presvlake je obično željezni oksid. Disk se okreće oko svojeg središta isto kao i gramafonska ploča. Iznad diska je magnetska glava koja lebdi iznad površine magnetske ploče. Magnetska glava može se gibati radijalno iznad površine ploče.
Podaci su na disku zapisani kao niz magnetskih čestica koje su smještene u koncentrične krugove na magnetskom disku. Magnetska glava sastoji se od zavojnice koja je namotana na tvrdu feritnu jezgru.
Pri upisu podataka kroz zavojnicu se pušta električna struja. Budući da je glava vrlo blizu magnetskog diska dolazi do magnetizacije magnetskog sloja diska. Promjenom struje u zavojnici mijenja se smjer i brzina okretaja i tako se mijenja i magnetsko polje i tako se magnetiziraju pojedine magnetske čestice.
Pri čitanju podataka magnetizirana površina diska prolazi ispred glave i tako inducira električnu struju u zavojnici glave. Elektromagnetska indukcija je pojava induciranja ili stvaranja struje u vodiču koji se nalazi u promjenjivom magnetskom polju. Inducirana struja i njezin smjer ovise o jakosti magnetskog polja, njegovom smjeru, brzini promjene magnetskog polja ispred glave i udaljenosti glave od diska. Na temelju promjene inducirana električne struje moguće je čitati pohranjene podatke.
Dobra svojstva magnetskog diska jesu veliki kapacitet, postojanost podataka i brzi pristup podacima. Negativna svojstva jesu: osjetljivost na prljavštinu i elektromagnetska polja, te ograničenje maksimalne gustoće podataka. Magnetski disk je posebno osjetljiv na elektromagnetska polja i pri rukovanju treba to imati na umu.
