Marin Soljačić

Izvor: Wikipedija

Marin Soljačić (Zagreb, 7. veljače 1974.) je hrvatski znanstvenik, profesor na odsjeku za fiziku na najprestižnijem svjetskom tehničkom sveučilištu, Massachusetts Institute of Technology (MIT) u Massachusettsu (SAD).

[uredi] Znanstvena karijera

Nakon mature u zagrebačkom MIOC-u (danas XV gimnazija), od MIT-a dobiva stipendiju za studij na MIT-u, gdje je 1996. diplomirao dva studija: fiziku i elektrotehniku. 1998. završava magisterij iz fizike na Princeton University, pod mentorstvom Prof. Franka Wilczeka (dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 2004.). 2000. završava doktorat na Princeton University iz fizike, pod mentorstvom Prof. Mordechaia Segeva. Iste godine započinje prestižni Pappalardo post-doktorski studij na MIT-u. 2003. postaje vodeći istraživač na MIT-u, a 2005. profesor fizike na MIT-u.

Godine 2006., predstavio je rad pod nazivom 'Bežični nezračeći prijenos energije' koji bi, uspije li se primijeniti i u praksi, u budućnosti trebao omogućiti novu tehnološku revoluciju jer bi se omogućio bežični prijenos električne energije. Izrada prototipa je u tijeku.

Marin Soljačić stručnjak je za elektro-magnetske fenomene, a posebice za nelinearnu optiku i nano-fotoniku. Ko-autor je mnoštva patenata, i znanstvenih radova u vodećim znanstvenim časopisima.

[uredi] Nagrade

U 2005. dobiva “Adolph Lomb Medal” Američkog optičkog društva (Optical Society of America), koju dotično strukovno udruženje dodjeljuje svake godine jednom znanstveniku mlađem od 35 godina, za najbitnija otkrića u optici širom svijeta. U 2006. godini dobitnik je prestižne nagrade TR35 koja se dodjeljuje najboljim inovatorima mlađim od 35 godina. Riječ je o nagradi koju dodjeljuje "Technology Review", najstariji časopis za tehnologiju na svijetu.

[uredi] Vanjske poveznice

• Službena stranica ((en))
• Technology Review - TR35 ((en))