Messier 1
Izvor: Wikipedija
M1 ili Maglica Rakovica (katalogizirana još kao NGC 1952 i Taurus A) je ostatak supernove iz 1054. godine u zviježđu Bika. Maglicu je prvi promatrao 1731. godine John Bevis, a 1758. Charles Messier uvrstio ju je kao prvi objekt u svoj katalog (Messierov katalog).
[uredi] Podrijetlo
Maglica je nastala kada je 4. srpnja 1054. eksplodirala supernova u zviježđu Bika. Kineski astronomi opisali su supernovu kao 4 puta sjajniju od Venere što znači da je imala prividnu magnitudu od -6. Supernova je bila 23 dana vidljida po danu i još 653 dana po noći. Prema tim podatcima pretpostavlja se da je SN 1054 (oznaka te supernove) bila Tip-2 supernova. Vjeruje se da je masa zvijezde koja je ekplodirala u SN 1054 bila između 8 i 12 sunčevih masa.
Messier ju je zamijetio 1758. godina kada je promatrao sjajan komet. Kad ju je ugledao mislio je da se radi o još jednom kometu. Preteći njen položaj kroz više noćiju uvidio je da se maglica ne pomiće što je dokazivalo da se ne radi o kometu. Da bi izbjegao daljne zabune odlučio je katalogizirati sve maglice koje je mogao vidjeti svojim teleskopom.
[uredi] Svojstva
Supernova je iza sebe ostavila oblak užarenog plina koji se polako širi. Taj ovalni oblak plina ima dimenzije od 6' dužine i 4' širine. Na udaljenosti od 6,300 ly to odgovara dimnezijama od 11 ly. Plin koji danas vidimo se većinom sastoji od ioniziranog helija ili vodika s primjesama ugljika, kisika, neona, dušika, željeza i sumpora. Fotografije otkrivaju njenu vlaknastu strukturu, specifičnu za ostatke supernova, sjajnije središe i otpički pulsar. Uspoređujući s prijašnjim fotografijama, otrkivena je i brzina širenja od 1500km/s. Temperatura plina je od 11,000 K do 18,000 K.
Prvi radiovalovi iz M1 otkriveni su 1949. godine. X-zrake otrkivene su 1963., a pravo iznenađenje je bilo otkrivanje pravilnih pulseva elektromagnetskog zračenja iz središta. U početku su znanstevenici mislili da se radi o vanzenamljskoj civilizaciji. Dodatna istraživanja potvrdila su postojanje pulsara 1968. godine.
Vjeruje se da je pulsar u M1 tijelo promjera 28-30 km koje svake 33 milisekunde odašilje puls zračenja. Period pulsiranja se polako usporava zbog interakcije magnetnog polja s okolnom materijom. Danas se zna da su pulsari brzorotirajuće neutronske zvijezde koje imaju snažna magnetna polja iz kojih u dva smjera probija tanka zraka zračenja.
Zbog zračenja i blizine ekpliptike, M1 se često koristi prilikom okultacija. Tako je otriveno da Titan ima atmosferu debelu 880 km.
