Miroslav Todorović
Izvor: Wikipedija
Miroslav Todorović (Krušavac, 1941) je srpski odvjetnik i književnik. Osnovnu školu i gimnaziju završio u Kruševcu. Diplomirao na Pravnom fakultetu u Beogradu. Odvjetnik. Jedan od utemenitalja narodnog pokreta "Otpor". Član Udruženja književnika Srbije i osnivač Društva sudaca Srbije.
Objavio je romane Greh i Sudija smrti, zbirke pripovjedaka Kockareva žena (prevedeno na nekoliko jezika) i drugih, niz publicisktkih djela. Piše u niz srpskih časopisa i tjednika.
Sadržaj |
[uredi] Hohštapler: Biografija Josipa Broza Tita
Biografija Josipa Broza Tita, pod imenom Hohštapler, tiskana je u Hrvatskoj 2004. godine, u izdanju nakladnika Dunja iz Bjelovara (tekst je na hrvatski prevela i prilagodila Željka Orsag).
Knjiga je puna apsurdnih, suludih konstrukcija i primitivnih falsifikata. Iako je pisana kao biografija, po sadržaju se radi o fantastičnom romanu, koji na temelju tek nekoliko stvarnih činjenica, uz ignorniranje drugih, konstruira "alternativnu" realnost. Brojne druge poznate činjenice jednostavno se ignoriraju.
Todorić tvrdi da piše na osnovu »pomne obrade obilne arhivske, publicističke i književne građe« (str. 23). Knjiga je međutim oblikovana kao lagana publicistika, bez spiska literature, bez fusnota, bez recenzenata. Puna je nevjerojatne zbrke, neobuzdane patetike, uspaljene psihotičke mašte i potpuno nesuvislog bulažnjenja, koji imaju za cilj pokazati da je Josip Broz, kao uostalom i svi Hrvati, već od mladosti pa do kraja života, bio gonjen mržnjom prema Srbima kao svojom najvažnijom strašću
[uredi] Ubijao je Srbe zajedno sa Adolfom Hitlerom
Saznajemo da je Josipu Brozu bila »srcu prirasla ideologija Ante Starčevića« (str. 42) i da je bio »franjevački orijentiran« (str. 45). Za prvog svjetskog rata, kada se 1914 borio u Srbiji, mirno je gledao kako njegovi suborci njemu na očigled ubijaju ljude i dojenčad bacaju svinjama. (str. 45). Pao je u zarobljeništvo, a zarobio ga je ni manje ni više nego tadašnji podnarednik u srpskoj vojsci Dragoljub (Draža) Mihailović; neki dobrodušni čiča Stanoje pomogao mu je da pobjegne (str. 50). Kasnije je bio zatvoren u Petrovaradinskoj tvrđavi zbog silovanja neke žene, naravno Srpkinje, u blizini Novog Sada (str. 53). Mnogo kasnije, kao gospodar Jugoslavije, Tito se uz alkohol hvalio svojim sudjelovanjem u ratu protiv Srbije, što je »dokaz besprimjerne srbofobične mržnje«. (str. 33),
Među vrlo rijetkim izvorima koje navodi, Todorović citira navodne Titove riječi u intervjuu časopisu Life 1952. Tito tu navodno govori kako se njegova jedinica 1914, u napadu na Srbiju, provlačila u neprijateljsku pozadinu, da bi stvorila konfuziju prije napada glavnine. (str. 27) Citat je djelomično točan, a djelomično je Todorović izmislio rečenice. Ne radi se o intervjuu, nego o autobiografskim zapisima napisanim uz pomoć Vladimira Dedijera, koje je Life objavio uz svoje komentare, te su preneseni u knjizi Vladimira Dedijera Prilozi za biografiju Josipa Broza Tita 1953, str. 525-584. Ti su zapisi, kao kasnije i knjiga, objavljeni na svim važnijim, i mnogim manje važnim svjetskim jezicima. Tito kaže »dobio sam zapovjedništvo voda koji je svake noći prelazio neprijateljsku liniju i djelovao duboko u neprijateljskoj pozadini« (Dedijer 1, str. 535). Međutim, on tu govori o borbama protiv Rusa na Karpatima! Te su se borbe odigravale na teritoriji Austrougarske i prodori su bili usmjereni, naravno, protiv neprijateljskih vojnika, a ne civila.
Jedino realno u tome jest činjenica da je u autobiograskim zapisima koje je sam Tito sastavio poslije Drugog svjetskog rata, i u biografiji koju je 1953. napisao Vladimir Dedijer, prešućeno razdoblje od kolovoza da prosinca 1914, kada je on, izgleda, zaista sudjelovao u napadu austrougarske vojske na Srbiju (to je naveo u autobiografiji pisanoj za Kominternu u Moskvi 1935). Shvatljivo je da je to, iz političkog oportunizma, prešutio. No, nema tu ništa neobično: u austrougarskim jedinicama koje su poslane na Srbiju bilo je mnogo ne sam Hrvata, nego i Srba iz Hrvatske i Bosne.(Dedijer, str. 243-247)
No, ovo Todoroviću nije dovoljno. Ne samo da je čovjeku, koji je kasnije postao Tito u borbama u Srbiji 1914. suborac bio kasniji ustaški ideolog Mile Budak (str. 47), nego je bio i Hitlerov školski drug, kako je naslovljeno jedno poglavlje. Naime, godine 1913. u mađarskom gradiću Pečuhu pohađali su austrijsku vojno-obavještajnu školu, i kasnije zajedno u ratu sudjelovali, Josip Broz (rođen u Kumrovcu), Josip Ambroz (rođen u Beču), te Adolf Hitler i Miroslav Krleža! (str. 27) Josip Ambroz, kasniji Tito, upoznao se sa Adolfom Hitlerom već 1912. ili 1913. u bečkoj operi. (str. 102)
[uredi] Marija Broz rodila dva sina u razmaku od 40 dana
Na temelju senzacionalističkih napisa objavljenih u veljači 1980. u bečkom listu Kurier (Todorović na navodi izvor; to spominje Dedijer 2, str. 141), razvija teoriju kako su postojala dva "Josipa Broza", koji su bili polubraća, sinovi iste majke. Prvog, koji je zaista nosio to ime, rodila je Marija Broz 7. svibnja 1892. u Kumrovcu, a otac mu je bio njezin suprug Franjo (str. 294-295). On je bio loš đak, traljav šegrt i probisvjet. Drugi, zvan Franc Broz ili Josip Ambroz, je bio njegov polubrat, kojeg je ista ta Marija Broz rodila u Beču, a otac mu je bio bogati Židov Samuel Meier kod kojeg je ona radila. Taj je proveo rano djetinjstvo na selu kod djeda, Martina Javoršeka, a kasnije je rastao u kući svog oca u Beču, bogataša, i tu naučio svirati klavir, plesati, jahati, mačevati itd, vještine koje po Todoriću seljačić iz Kumrovca nikako ne bi mogao savladati (str. 317-319).
Polubraća su se srela za vrijeme služenja vojnoga roka 1913. Zajednički su se borili i na Karpatima 1915, gdje je Josip poginuo, a Franc bio zarobljen. Stupio je u službu boljševika i nakon rata, iz nekog razloga, preuzeo identitet siromašnog polubrata i umjesto bogatom ocu u Beč, vratio se u Jugoslaviju i nastavio igrati novu ulogu. (str. 319-320) Uspijevao je u tome iako se fizički uočljivo razlikovao od polubrata, koji je imao tamne oči i tamnu kosu. (Todorić se čudi tome što je Tito bio plav, ne znajući valjda da jet to u Hrvatskom Zagorju obična stvar.) Dakako, Todorović ne navodi nikakve izvore osim naklapanja jednog 90-godišnjeg srpskog emigranta koji živi u Parizu (str. 322-328). Ta je teza, u pretvorbi Josipa Ambroza u Josipa Broza, jednoglasno prihvaćena na »neslužbenom simpoziju o Titovoj ličnosti« održanom u »jednom elitnom pariškom restoranu«. (Todorović, 2004:329)
Koliko su nesuvisle Todorovićeve konstrukcije, pokazuje njegov pokušaj da se pozove na dokumente. On navodi da je u podrumu Bečkog arhiva pronađena nekakva bolnička potvrda, u kojoj stoji da je Marija Broz radila zdravo muško dijete 16. lipnja 1892. (str. 294 i 330). Rodila je dva sina, od različitih očeva, u razmaku od 40 dana!? Todorović smatra, da se to slaže ako se »datum dolaska na ovaj svijet stvarnog Josipa Broza pomakne za nekoliko mjeseci unatrag« (Todorović, 2004:330) NEKOLIKO mjeseci očito baš i nije dovoljno, a za takvu pretpostavku nema nikakvog povoda, jer je 7. svibnja 1892. upisan u župnoj knjizi rođenih, što je najpouzdaniji izvor (župnik je mogao pogriješiti za koji dan, ako nije baš odmah pozvan da krsti novorođenče, ali ne više). U nekim drugim dokumentima se, istina, pojavljuju i drugi datumi rođenja Josipa Broza, pa je i on sam navodio razne datume, ali to nije ništa neobično za obitelj nepismenih seljaka koja je imala petnaestoro djece.
[uredi] Mason i agent Kominterne, Vatikana, Mosada, Njemačke i Engleske
Taj je drugi Broz, osim što je bio agent Kominterne, istovremeno bio i mason, te britanski, njemački, židovski i vatikanski tajni agent. U masone ga je u Parizu prije I. svjetskog rata učlanio osobno Winston Churchill. Preko masonskih veza povezao se sa engleskim Inteligent serviceom i sa nacističkom tajnom organizacijom ABVER. (str. 109) Istovremeno je kao profesionalni ubojica radio za Kominternu. (str. 325-326) Sudjelovao je u mnogim antisrpskim akcijama, npr. u pripravi atentata na kralja Aleksandra 1934. (str. 102) Masoni su pak usko povezani i sa Vatikanom, pa se posredstvom tih veza Tito, boraveći u Rimu 1944. godine, tajno sastao sa papom Piom XII. (str. 112).
Kada je, nakon raspada Jugoslavije, u svibnju 1941. iz Zagreba otputovao u Beograd, to nije bilo tajno putovanje komunističkog revolucionara koji priprema ustanak;imao je zapravo podršku Nijemaca i ustaša, te istovremeno i engleske tajne službe. (str. 132) Podigao je ustanak u Srbiji sa isključivim ciljem da što više Srba bude pobijeno. Dapače, kada su u svibnju 1944. Nijemci izvršili desant na Drvar sa navodnim ciljem da ulove Tita, to je zapravo bilo sa Titom dogovoreno, a cilj je opet bio da što više Srba bude pobijeno. (str. 172-177)
U tim zbivanjima, kao i poslije Drugog svjetskog rata, antisrpska zavjera povezala je inače sukobljene svjetske moćnike i omogućila Titu da se uspne u visine, koje sam nikako ne bi mogao postići. »Poznavatelji zbivanja na svjetskoj povijesnoj sceni uporno uvjeravaju i sebe i druge da su se u određenom političkom trenutku interesi Vatikana poklopili s težnjama vrha najmoćnijih masonskih loža Francuske, Engleske i Njemačke obavještajne službe, ABVER, Mossada, engleskog Intelligence Servicea i još nekoliko prikrivenih kolektivnih ovozemaljskih moćnika da se na prostoru Balkana stvori titova figura, sposobna da obezglavi srpski narod, "crnu točku Europe", neutralizira zahuktalog Staljina, "Hitlera s istoka" i zaustavi prodor boljševizma na nove prostore. S koje god strane gledali, on sam sebe nije mogao uzdići u tolike visine.« (str. 253)
Knjiga je prepuna slićnih nebuloza. Teško je shvatljivo zašto je netko u Hrvatskoj 2004. godine smatrao potrebnim to tiskati.
[uredi] Djela
- Hohštapler, Bjelovar: Dunja, 2004. Prevela i prilagodila: Željka Orsag.
[uredi] Literatura
- Dedijer, Vladimir (1): "Novi prilozi za biografiju Josipa Broza Tita 1, Zagreb: Mladost i Spekter, i Rijeka: Liburnija, 1980.
- Dedijer, Vladimir (2): Novi prilozi za biografiju Josipa Broza Tita 2, Zagreb: Mladost i Rijeka: Liburnija, 1981.
