Razgovor:Monfortanci
Izvor: Wikipedija
![]() |
Predloženo je da se ovaj tekst uklopi u članak Monfortanci. |
DRUŽBA MARIJINIH MISIONARA - MONFORTANCI -
Družba Marijinih Misionara ili Monfortanci došli su u Hrvatsku godine 1976. Te je godine, naime, Kardinal Šeper posvetio samostansku kapelicu, na Bijeniku, u Zagrebu, Sveti Duh 164. U toj godini Hrvatski narod je slavio dvije obljetnice: 1300 godina pokrštavanja i 1000 godina prve Bazilike u Solinu. Tih godina u Hrvatskoj bila su samo dvojica monfortanaca Hrvata: o. Luka Cirimotić i o. Ivan Magdić, tada bogoslov, danas svećenik. Nakon desetak godina tokom okupljanja mladih u molitvenoj skupini koju je vodio o. Luka došlo je do novih zvanja. Sada su to tri mlada svećenika: o. Miljenko Sušac, o. Zdravko Barić i o. Mihovil Filipović koji trenutno boravi u Hrvatskoj u samostanu Družbe.
Prije nego što predstavim lik sv. Ljudevita Montfortskog i aktualnost njegovog naučavanja i duhovnosti, uputio bih na pismo koje je papa Ivan Pavao II napisao redovničkoj Obitelji monfortanaca, prigodom 50. obljetnice kanonizacije sv. Ljudevita 20. 07. 1947. Obitelj monfortanaca sačinjavaju sestre Kćeri Mudrosti; oci Monfortanci i braća Sv. Gabriela. Pismo završava ovako, u prijevodu s Talijanskog:
"Naučavanje vašeg utemeljitelja i učitelja doseže teme koje sva Crkva meditira približavajući se velikom Jubileju; zacrtava put pravoj Mudrosti koju bi trebalo učiniti poznatom mnogim mladima, koji traže jedno značenje i jedan stil života.
Prihvaćam vaše inicijative za širenje monfortanske duhovnosti; u oblicima koje odgovaraju raznim kulturama, hvala za suradnju članovima triju Instituta. Budite također potpora i garancija za pokrete koji se nadahnjuju na porukama Grignona Montfortskog, da se dade marijanskoj pobožnosti jedna stvarnost sve više sigurna. Obnavljajte vašu prisutnost među siromašnim, vaše uključivanje u crkveni pastoral, vašu spremnost za evangelizaciju".
Da bi smo upoznali tko je Monfort, potrebno je osim bibliografije čitati i njegova djela. Počnimo od njegovog gesla "Samo Bog". U svojoj pjesmi on ovako pjeva: "Samo Bog je nježnost, samo Bog je moja potpora, samo Bog je sve moje dobro, moj život i bogatstvo". Također u spisima izražava pohvale utjelovljenoj Riječi i Mariji koja je "remekdjelo Svevišnjega, čudo vječne Mudrosti".
Njegova duhovnost je teocentrična gdje je cilj "okus Boga i njegove istine". Davanje Boga je uvijek isto kroz povijest; kristocentrična: "Isus Krist naš Spasitelj, pravi Bog i pravi čovjek treba biti krajni cilj svake naše pobožnosti", kontemplirati misterij Isusa ide ukorak s Križem (usp. Pismo 24; LJVM, 180).
Da bi se upoznala vječna Mudrost, nestvorena i utjelovljena, Monfort upućuje na posvećenje Presvetoj Djevici Mariji, koja je neodjeljiva od Isusa, ta pobožnost je povezana sa djelovanjem Duha Svetoga. Tako počinje naše suobličavanje Kristu. Dakle treba joj se utjecati, željeti i moliti.
U prošloj godini, posvećenoj Kristu i sakramentu Krštenja, Monfort je dobro shvatio važnost ovoga sakramenta koji nas posvećuje u Bogu i stvara zajednicu, dakle nužnost je otkriti ga u jednoj neprestanoj težnji vjere, i vrijednosti krsrnih obećanja i odluka. Zbog toga on i stavlja u centar obnovu krsnih zavjeta u svakoj njegovoj misiji a to nije ništa drugo doli svjesno i odgovorno željeti biti poput Krista u Mariji, nasljedujući ga od Utjelovljenja do Kalvarije u potpunoj poslušnosti Ocu.
Uistinu duhovna obnova Crkve treba početi od temelja u koji je ucijepljen svaki kršćanin, a to je mistično ucjepljenje nas kao trsi u Isusa - Lozu. A ta obnova se ostvaruje u potpunosti u blagoslovljenoj i čistoj "Zemlji" Mariji.
Dakle ukratko naša monfortanska duhovnost se sastoji u nasljedovanju Krista noseći vlastiti križ po daru krštenja, pomažući se tajnom Posvete Mariji da bi dostigli puninu dobi samoga Krista u potpunom suobličenju Njemu kao našoj glavi. Tu duhovnost živimo po posebnoj karizmi koja je misionarsko evangelizacijska djelujući kao Zajednica poslušna Crkvi i njezinom vodstvu.
To bi bio kratak ali dovoljan opis našega postojanja kao "novoga" Reda kod nas u Crkvi. Uz iskreno poštovanje, i spremnu suradnju za zajedničko djelovanje u naviještanju i ostvarenju Kristovog Kraljevstva.