Nikolaj Berdjajev
Izvor: Wikipedija
![]() |
Ovaj članak nema wikipoveznica ili ih ima premalo. Članak treba dopuniti dodavanjem wikipoveznica na druge pojmove. |
Nikolaj Aleksandrovič Berdjajev (18. ožujka 1874. – 24. ožujka 1948.) ruski filozof, kršćanski egzistencijalist i personalist.
Studirao je u Sankt Peterburgu i Heidelbergu. Progonila ga je jednako ruska carska kao i sovjetska vlast. Tijekom 1920. bio je profesor na Moskovskom sveučilištu, ali je već 1922. osuđen na progonstvo iz Rusije. Nakon nekoliko godina u Berlinu, do kraja života živio je i djelovao u Francuskoj.
U brojnim filozofskim spisima Berdjajev je zaokupljen temom osobe, slobode i objektivacije. Po njemu je glavno obilježje kršćanskoga religioznog iskustva osoba, sloboda i ljubav. Pad je duhovni i kozmički događaj, pripada praiskonu i trajan je. Sloboda je iracionalna i iskonska, izvor je čovjekova stvaralaštva, punine i tragedije. Povijesno kršćanstvo suprotstavilo je Boga čovjeku, moderna misao čovjeka Bogu. Budućnost kršćanstva vidi u bogočovječanskom jedinstvu u Duhu.
[uredi] Djela
Glavna djela:
- Duh i sloboda (L 'Esprit et la Libene, 1933.)
- O čovjekovu pozivu (De la destination de l'homme, 1935.)
- Egzistencijalna dijalektika božanskoga i ljudskoga (De la dialectigue existentielle du divin et de l'humain, 1947.).
[uredi] Smisao povijesti
U ovom značajnom djelu, koje ga je učinilo slavnim na Zapadu, poznati ruski filozof Nikolaj Berdjajev propituje bit, izvor, razloge, značenje i ciljeve povijesne drame. Knjiga Smisao povijesti je istodobno vrhunska metafizika povijesti i vrlo pronicava analiza razvoja i krize zapadne kulture. Objavljena je na ruskom jeziku u Berlinu 1923. godine na temelju predavanja koja je Berdjajev držao na Slobodnoj akademiji duhovne kulture u Moskvi tijekom zime 1919.-1920. Berdjajev je bio svjedokom katastrofa i trauma moderne povijesti, pa u ovoj knjizi razmatra tajnu koja se krije iza tih događaja, nastoji otkriti početak povijesti i raspoznati njezin smisao i konstitutivna načela. Pita se kako prevladati otuđenje čovjeka u povijesti, odnosno suprotstavljenost čovjeka i povijesti; u čemu je tajna neuspjeha velikih povijesnih epoha, kao i cijele povijesti; krije li se iza toga neki dublji smisao i kako ga spoznati?
Na hrvatski je prevedeno nekoliko Berdjajevljevih djela, među inim: esej "Duh i Realnost", "Ja i svijet objekata" i spiritualna autobiografija "Samospoznaja".