Nosferatu (1922)

Izvor: Wikipedija

Nosferatu
Nosferatu, eine Symphonie des Grauens

Redatelj	F. W. Murnau
Scenarist	Henrik Galeen, Bram Stoker
Glavne uloge	Max Schreck, Gustav von Wangenheim, Greta Schroder
Godina izdanja	1922.
Trajanje	94 minuta
Država	Njemačka
Jezik	Njemački
IMDb profil

"Nosferatu" (njem. „Nosferatu, eine Symphonie des Grauens“) je njemački fantastični crno-bijeli nijemi horor film iz 1922. Snimljen je indirektno po knjizi „Dracula“ koju je napisao Bram Stoker – naime, redatelj F. W. Murnau je htio dobiti prava za ekranizaciju romana, no kada ju nije dobio jednostavno je „ukrao“ priču i izmijenio imena likova. To je jedan od klasika kinemtaografije u kojem su se upotrijebili razni ekspresionistički trikovi.

[uredi] Filmska ekipa

Režija: F. W. Murnau

Glume: Gustav von Wangenheim (Thomas Hutter), Max Schreck (Grof Orlok), Grata Schroder (Ellen Hutter), John Gottowt (Profesor Bulwer) i dr.

[uredi] Radnja

Upozorenje čitatelju: Slijedi tekst koji sadrži pojedinosti o radnji i/ili završetku ovog djela.

Nosferatu hoda po gradu sa svojim lijesom

Thomas Hutter je prodavač nekretnina koji vodi sretan život sa svojom suprugom Ellen u njemačkom gradu Bremenu. Jednog dana dobije i prihvati zadatak otputovati u Transilvaniju u dvorac grofa Orloka koji je zainteresiran za kupnju nekih nekretnina. Teška srca, on se oprosti od svoje supruge i krene na dalek put. No kada tamo stigne, Thomas biva neugodno iznenađen od lokalnih stanovnika koji se ne žele ni približiti Orlokovom dvorcu, a kamoli ga tamo odvesti kočijom.

Kada konačno uđe u njegov dvorac, Thomas primjeti da se Orlok ponaša neobično i da se javlja samo po noći. Ipak, ovaj ga nagovori da mu proda kuću u njegovom rodnom gradu te ga zarobi u svojem dvorcu. Ispostavi se da je Orlok vampir koji se je zaljubio u njegovu ženu te je odmah brodom krenuo u svoj novi dom u Njemačkoj. Thomas se uspije osloboditi i sam se zaputi svojoj kući kako bi upozorio suprugu. Nosferatu ju je već pronašao i doveo kugu u grad, ali je poginuo kada ga je obasjalo sunce jednog jutra a on se nije sakrio u svojem lijesu.

[uredi] Zanimljivosti

Lik Orloka se nikada ne vidi da trepne na filmu
1979. njemački redatelj Werner Herzog je snimio remake, "Nosferatu: Phantom der Nacht"
Po zakonskoj tužbi udovice Bram Stokera, svi negativi su trebali biti uništeni. No, to se nije dogodilo.
Ime "Nosferatu" potječe od grčke riječi nosophoros, što znači "donosioc bolseti".

[uredi] Kritike

Nosferatuova sjena

Kritičar Dennis Schwartz je u svojoj recenziji napisao: "Ovaj klasični horor film je kao vino koje postaje sve bolje sa vremenom; posebno nakon što se pogledaju noviji filmovi o Draculi koji su postali klišeji a glavni lik, vampir, je postao romantična camp figura. Ovaj horor film je izbjegao od Dracule stvoriti atraktivan lik i umjesto toga se koncentrirao na njegovu požudu za krvi (što je možda metafora na Njemačku i njenu požudu za ratom). Odlično je napisan od Henrika Galeena, vrhunsko fotografiran u crno-bijelom i u raznim ugođajnim igrama sjene i svjetla od Fritza Arnoa Wagnera, a neobične lokacije, uglavnom smještene u eksterijerima, koje su savršeno prilagođene makabričnim događajima, su dizajnirani od spiritualista Albina Graua".

Roger Ebert je zaključio: "Film nas ne straši, nego nas proganja. Ne pokazuje nam da vampiri mogu iskočiti iz sjene, nego da zlo može rasti tamo negdje, inspirirana smrću" a Ali Barclay: "Iako ima puno sporiji ritam od većine modernih filmova, ovo je još uvijek jedan od najljepših i najatmosferičnijih horor filmova ikada snimljenih". Ipak, bilo je i negativnih kritika: tako je Christopher Null napisao: "Nosferatu zaslužuje svoje mjesto u arhivima kinematografije, ali njegova privlačnost za moderne gledatelje je sigurno gotovo potpuno izgubljena".