Oliver Dragojević

Izvor: Wikipedija

Oliver Dragojević (Vela Luka, 7. prosinca 1947. - ), hrvatski glazbenik

Rođen u Veloj Luci na otoku Korčuli. U Splitu pohađa glazbenu školu. Najprije uči glasovir, a potom klarinet i gitaru. Prvi susret s glazbom bio mu je u petoj godini kad od oca Marka na poklon dobiva usnu harmoniku kojom je zabavljao djecu iz svoje ulice , te putnike na brodu na cestoj relaciji Split - Vela Luka. Prvi estradni nastup bio mu je na splitskom dječijem festivalu 1961. g. s popularnom pjesmicom Baloni. Istovremeno s bratom Aljošom snima tada poznate svjetske hitove za radio postaju Split. Već 1963. g. okušava se s velikim uspjehom kao pjevač i klavijaturista kultnog splitskog banda Batali. Na takmičenju amatera pjevača Hrvatske, osvaja prvo mjesto pjevajući Yesterday (J. Lennon - P. McCartney). Festivalski debut imao je na Splitu 1967. na nagovor Zdenka Runjića s njegovim Picaferajem, skladbom koja nije dospjela na završnu festivalsku večer, no koja će - povampirena - u sedamdestima - postati jednim od vječno zelenih Oliverovih standarda. Nakon neuspjeha na Splitu 1967. sve do 1972. g. Oliver peče zanat svirajući po brojnim zapadnoeuropskim klubovima posvajajući temeljne odlike kasnijeg izvođačkog manira. Poslije kratkodahe epizode s Dubrovačkim trubadurima koja je trajala manje od godinu dana i sudjelovanja na pionirskim prvim sessionima splitske super-star grupe More u ljeto 1974. ponovo se priključio Batalima. Na Prokurative se vraća 1974. g. te u velikom stilu osvaja prvu nagradu publike sa skladbom Ča će mi Copacabana. Nakon toga ponovo uspostavlja suradnju sa Zdenkom Runjićem i na Splitu 1975. pjeva šansonu Galeb i ja, ultimativan zgoditak i početak višegodišnje plodonosne suradnje najnakladnijeg i nagradama najobdarenijeg autorsko - izvodačkog dvojca.

Sve ostalo što slijedi je povijest.

Pobravši naramak najprestižnijih festivalskih i diskografskih nagrada, Oliver je bio i laureat prve dodjele Hrvatske diskografske nagrade Porin koja je dobrano prošla u znaku njegove izvedbe Gibonnijeve Cesarice. Osam dobivenih Porina te odličja Reda Danice s likom Marka Marulića, samo su neka od brojnih Oliverovih priznanja.

I njegov album Dvi, tri riči (2000. g.) dokazuje da je Oliver ipak samo jedan. Jer kako objasniti da nakon toliko vremena na hrvatskoj estradnoj sceni i dalje istom snagom privlači sve generacije. Stoga i ne čudi što je ovaj album prodan u platinastoj tiraži što znači preko 50.000 primjeraka. Ovo zaista vrijedno priznanje dodijeljeno mu je na proslavi 40-te obljetnice rada Zdenka Runjića 8. srpnja 2001. godine.

Humanitarnim koncertom koji je održao u ljeti, 25. kolovoza 2001. g. u pulskoj areni dokazao je još jednom zbog čega je i nakon toliko dugo godina iznimno bogate i uspješne glazbene karijere na samom tronu. U prepunoj Areni, s Oliverom su pjevale i mlade i starije generacije, a gostovanje još nekih naših velikih renomiranih imena, poput Gibonnija, Vanne, Otta Pestnera, Tedija Spalata, klape Fortunal i Tony Cetinskog, samo su dokaz počasti koju zaslužuje Oliver, kao i cijela akcija, jer je prihod s koncerta išao za pomoc Općoj bolnici u Puli. Audio zapis tog koncerta, objavljen je krajem 2001. g. pod imenom Oliver u Areni i to kao dvostruki CD i kazeta.