Operacija Vihor

Izvor: Wikipedija

Operacija Vihor je hrvatski službeni naziv za vojnu akciju HV dana 12. i 13. prosinca 1991. Kod srpskih izvora (vojske Krajine, dalje: SVK ) ova operacija poznata je kao "Operacija Una" ( "Vihor" je vjerojatno bio dio operacije "Una", kao šire operacije osvajanja čitave [Banovina|Banovine]] od strane HV ). Operacija je počela rano izjutra 12. prosinca 1991., prijelazom brigade HV i tenkovske čete preko gaza na Kupi, između sela Gračanica i Stankovac, i trajala dva dana.

Sadržaj 1 Pripreme za operaciju 2 Ustrojstvo SVK na poprištu operacije Vihor 3 Tijek operacije 4 Epilog

[uredi] Pripreme za operaciju

HV je s kraja studenog i početkom prosinca pripremala jednu operaciju gdje je cilj bio da se ovlada cestom Glina-Dvor na Uni i uopće unskom dolinom. U to vrijeme vojska SVK je već osvojila gotovo čitav prostor Banovine, a linija razdvajanja bila je rijeka Kupa. Plan HV je bio da se jedna brigada, potpomognuta tenkovima, prebaci preko Kupe i napravi mostobran, a da se zatim prebace druge snage, što prije ovlada cestom Glina-Petrinja, samim gradom Glinom, i na kraju čitavom oblasti. U tu svrhu angažirane su tri brigade HV (ja nemam baš podataka o imenima brigada) , deset tenkova ( dalje: TČ ) i diverzantska grupa za područje Kupe (u srpskim izvorima spominje se kao "Ose" ili "Osice", u daljem tekstu DG). Tenkovi su u toku prethodnih noći priveženi i maskirani blizu mjesta prelaza na Kupi. Za mjesto prelaza izabran je gaz na Kupi, napravljen još u vrijeme JNA, koji sa nalazi na razmeđi sela Gračanica i Stankovac. Za datum napada izabran je 12.12., dan izvlačenja kasarne "Maršal Tito", kad je za područje Banije važio separatni dogovor o jednodnevnom prestanku vatre artiljerijskih oruđa.

[uredi] Ustrojstvo SVK na poprištu operacije Vihor

SVK je bila organizovana po korpusima, gdje je svaki korpus pridružen jednoj regiji Krajine ( Dalmacija, Lika , Kordun , Banija.. ). Unutar korpusa, postojale su brigade, za svaku opštinu po jedna ( npr. glinska, petrinjska... ). Glinska brigada, koja je bila na ovom području, imala je oko 3500 boraca, i bila podjeljena na 5 bataljona. Komanda jednog bataljona bila je, recimo, u selu Stankovac. Na terenu su, zbog nedostatka ljudstva, postojali punktovi. Punktovi su bili zborna mjesta na kojima se nominalno okupljao jedan vod, a u stvarnosti je bilo 10-15 boraca u jednoj smjeni, koja je trajala oko 7 dana. Vodovi su bili grupisani u čete. Obično bi punktovi bili postavljeni na vojnički strateškom mjestu ( brdo ), a prazan prostor između ( koji je mogao biti i po dva-tri km) "pokriven" je minskim poljima. Na gračaničkom području bila je jedna četa, podjeljena u tri voda. Samo selo Gračanica je postavljeno uglavnom duž glavnog seoskog puta, paralelnog sa Kupom, koji ( za razliku od drugih okolnih sela ) ide 200-300m, a negdje i 150m od same rijeke. Na brdima u zaleđu, iznad sela , nalazi se šuma. Seoski put na jedan kraj vodi u selo Stankovac ( negdje na pola puta je i pomenuti gaz ), a na drugi kraj, preko drvenog mosta na jednom potoku, ka selu Zaloj.

[uredi] Tijek operacije

Veliku ulogu u akciji odigrala je DG, koja je prva u toku noći prešla Kupu, uništila drveni most prema Zaloju i presjekla vojne TF veze iz Gračanice. Zatim je počeo prijelaz brigade i tenkova. SVK nije reagovala, jer je i u toku prethodnih noći bilo pokreta sa suprotne strane Kupe, a sve na "međuprostoru" između oblasti koje su kontrolisale dvije čete. Vrijeme toga dana išlo je na ruku HV: to je bila noć sa pomrčinom, a ujutro je uz temperaturu oko -10 stupnjeva C, bila i jaka magla. Brzom akcijom HV je opkolila snage SVK i tenkovima napala prvi vod, najbliži mjestu prijelaza. Kako se u Gračanici čula pucnjava i nije mogao biti uspostavljen kontakt, komandant jedinice u Stankovcu naređuje da se jedna grupa uputi u izviđanje. Tom prilikom, na "međuprostoru", u magli, nestaje jedan borac SVK (negova sudbina do danas nije razjašnjena), i čitava akcija se obustavlja.

HV je već do podne ovladala čitavim selom. Prvi vod gračaničke čete, potpuno u okruženju, skoro sav je izginuo, drugi se povukao u pravcu Zaloja, a treći je prošao kroz vlastita minska polja, prešao potok i isto se izvukao samo sa jednim poginulim. U toku čitavog dana vlada kaos, i kraju više ni jedna strana ne zna točan raspored svojih jedinica. HV, iako je ovladala selom, ne preduzima neke dalje akcije, a u komandi SVK u Glini tek uveče prikupljaju informacije šta se točno dogodilo, od preživjelih.

[uredi] Epilog

Kako je artiljerijsko primirje trajalo samo jedan dan, i kako su u komandi u Glini shvatili da se u Gračanici živ ne nalazi ni jedan srpski vojnik, SVK sutradan preduzima artiljerijski napad velikih razmjera ne samo na Gračanicu, već i na prekokupsko područje, u pravcu Pokupskog, gdje su bile smještene dvije rezervne brigade HV.

Prevashodno od artiljerije, gine veliki broj pripadnika brigade koja je izvršila prijelaz. Da kraja dana, SVK preduzima i pješački protivnapad. Cijela TČ ostaje što zarobljena, što uništena na banijskoj strani, a HV do mraka biva potpuno vraćena na početni položaj.

U operaciji Vihor poginulo je oko 25 pripadnika SVK ( od toga 19 u Gračanici ), a tri su zarobljena. To je bilo prva masovnija pogibija na srpskoj strani na glinskom području u toku rata, pa Gračanica poslje ovog događaja postaje mjesto od kojeg se zaziralo. Do kraja rata linija SVK bila je u šumi, na brdima iznad sela.

HV je, međutim, imao mnogo veće gubitke. Što od artiljerije, što u direktnoj borbi ili u hladnoj Kupi, život je izgubilo najmanje 85 boraca HV ( neka procjene idu i do preko 200, ali je to vjerovatno pretjerano ).

Nedovršeni članak Operacija Vihor koji govori o povijesti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.