Palatin
Izvor: Wikipedija
Od latinski palatinus: dvorjanik.
U Bizantu, naziv za carskog dvorjanika, u prvom redu za predstojnika carske riznice (ministra financija). U feudalno doba palatini (paladini) su bili dostojanstvenici na kraljevskom dvoru; među njima je najodličniji bio comes palatinus, upravitelj kraljevskog dvora. U Engleskoj i Irskoj palatinima su se zvali veliki feudalci koji su na svojim posjedima vršili suverena prava. U srednjevjekovnim romanima palatin je vitez koji pripada ˝okruglom stolu˝ kralja Arthura ili pratnji Karla Velikog.
U hrvatsko-ugarskom kraljevstvu je palatin (madžarski nádor, izvedeno od slavenskog na dvor) najviši dvorski službenik. U najstarije je vrijeme, po ugledu na na franačkog Pfalzgrafa, palatin upravljao kraljevskim dvorom; poslije je postao zamjenik kralja (poglavito u funkciji dvorskog suca) i čuvar njegova pečata. Godine 1458. kraljevskim proglasom (Articuli pronuntiati de officio palatinatus) palatinova vlast je točnije određena: vlada tijekom inter-regnvma, regent je u vrijeme maloljetnosti kralja, vrhovni je sudac i zapovjednik vojske, a za izbivanja kralja iz zemlje palatin je njegov zamjenik (locumtenens). Palatina biraju doživotno kralj i Hrvatski sabor, i on je posrednik između sporova kralja i sabora. Palatinova se vlast nije protezala na Hrvatsko kraljevstvo, gdje je ban imao gotovo istu vlast kao palatin u Ugarskoj: ban je prorex (potkralj) u Hrvatskoj, a palatin u Ugarskoj. Od 1848. mjesto palatina se nije popunjavalo.
