Razgraničenje Turske i Mletaka u Dalmaciji

Izvor: Wikipedija

Gotovo cijelo vrijeme turske nazočnosti na Balkanu, koje je koincidiralo upravo s velikim usponom i snagom Mletačke republike, prostor Dalmacije bio je poprište gotovo konstantnih presezanja jedne i druge strane prema njezinu teritoriju, odnosno brojnim i formalnim ratovima dviju velesila međusobno, ali i odlučnih i neugodnih samostalnih akcija lokalnih Dalmatinaca - Poljičana, Neretljana - i raznih hrabrih i odlučnih gusara i hajduka. To je rezultiralo brojnim osvajanjima i ponovnim gubicima, odnosno stalnog prelaženja iz jednih u druge ruke gotovo svih tvrđava i gradova u Dalmaciji. Može se reći da je granica bila vrlo fluidna. No, općom stagnacijom i opadanjem Otomanskog carstva, odnosno velikom ofanzivom Austrijskog carstva sa saveznicima na Turke (turski poraz pod Bečom 1683., kod Mohača 1687.) dovelo je do mira u Srijemskim Karlovcima 1699. Mletci su uspjeli iskoristiti tursku slabost i napraviti znatne prodore u Dalmaciji, potisnuti ih do Mostara, ali i po prvi put osvojiti Popovo polje i Trebinje i time, s jedne strane, spojiti svoj teritorij u Dalmaciji s područjem Boke Kotorske (Mletačka Albanija), ali, njima još važnije, kad ga već nije mogla osvojiti, konačno odsjeći Dubrovnik od njegova zaleđa i posve mu onemogućiti trgovinu s Turskom. Koliko je to Mletcima bilo važno pitanje, vidi se i potome da mirovni sporazum u Srijemskim Karlovcima (26. siječnja 1699.), kojim je dobila gotovo sve što je osvojila u Dalmaciji, Mletci isprva nisu htjeli potpisati. I to samo stoga što im ni car ni sultan nisu htjeli priznati teritorijalni spoj Dalmacije s Bokom. Izgledno je da su Dubrovčani još jednom, ponajprije vještom diplomacijom, uspjeli otkloniti opasnost da ih Mletci okruže i odvoje od zaleđa.

[uredi] Nanijeva linija

Ili izvorno ('Linea Nani').

[uredi] Grimanijeva linija

Pogranična linija bila je određena ovako: Knin - Vrlika - Duare(Zadvarje) - Vrgorac - Čitluk(na Neretvi). Između ovih tvrđava povučeni su pravci, a osim toga oko svake je tvrđave dodano područje od jednog sata hoda (prema Turskoj) polukružno. Time je definirana poznata Linea Grimani, odnosno Mletci su formalno uredili svoje područje u Dalmaciji, kasnije nazvano acquisto nuovo koje je, na njihovo nezadovoljstvo, obuhvaćalo područje od Velebita do Neretve. S jedne strane, Knin je dobio spoj s ostatkom Hrvatske, a Dubrovačka je republika ostala netaknuta.

Tek nedavno uspostavljena granica već je 1714. ponovno u pokretu. Turci objaviše rat Mlečanima. Dok su u Moreji imali znatnih uspjeha, u Dalmaciji nije bilo tako, jer su, ponajprije dalmatinski Hrvati, učinili znatne udare na tursko područje (Trilj, Zazvina, Prolog, Plavno, Strmica, Glavaš) a i golema turska vojska od 40000 ljudi nije uspjela pod Sinjom. 1716. opet je uspostavljen savez Mletaka i carstva, i dok je Eugen Savojski porazio Turke kod Petrovaradina i oslobodio Banat, Mletci u Dalmaciji nisu učinili ništa. Međutim, ponovno nisu propustili priliku za učiniti prodor kroz Popovo polje i odsjeći Dubrovnik, te ga tako ponovno dovesti u teški položaj. 1717. pao je Beograd i Turci uopće stajahu veoma loše, a u Dalmaciji providur Mocenigo osvoji Imotski i tu stade. Međutim, situacija na zapadu prisilila je Karla na mirovne pregovore i 1718. dođe do mira u Požarevcu, na koji moradoše pristati i Mletci. I opet morade vratiti Turcima dubrovačko zaleđe. Njen teritorij kod Kleka je proširen, a od većih gradova dobije Imotski.

[uredi] Mocenigova linija

Nova granična linija, Linea Mocenigo označena je na terenu od turskog opunomoćenika Mehmed efendi Sialyja i mletačkog Alviza Moceniga 1721. - 1723. Išla je od Kleka do Žapske gore, povrh Metkovića, Imotskog, Sinja, Vrlike i Knina. Svoje novo područje Mlečani su nazvali acquisto nuovissimo, najnovija stečevina. Posebnost ovog rješenja je koridor između Neuma i Kleka, koji je ostao Turcima (i analogan na Sutorini, prema mletačkoj Boki). Tako su se Dubrovčani i fizički odvojili od mletačkih posjeda u Dalmaciji. I dok je prethodna Grimanijeva linija izdržala jedva desetak godina, ova je potrajala praktički do danas i još uvijek ima karakter međudržavne međe.