Sonata
Izvor: Wikipedija
(tal.sonare-zvučati) naziv za raznovrsne instrumentalne skladbe bez obzira na njihov oblik. Kad je riječ o stilskim i oblikovnim obilježjima, razlikujemo dvije vrste: baroknu i klasičnu sonatu. Barokna sonata-jednostavačna ili višestavačna.
skladba. Uobičajeno je da svaki stavak barokne sonate ima samo jednu temu. Prema namjeni može biti: sonata da camera (komorna sonata) i sonata da chiesa (crkvena sonata) u kojima su istaknute one J.S. Bacha, G.F. Handela i Domenica Scarlattija.
[uredi] Klasična sonata
Višestavačna instrumentalna skladba pisana za jedno ili dva glazbala. Klasičnu ili uzornu oblikovanost stječe instrumentalnim skladbama Josepha Haydna, W.A. Mozart i L. van Beethovena. Najčešće je pisana za glasovir solo ili za neko drugo glazbalo uz glasovirsku pratnju (npr.violinu i glasovir ili flautu i glasovir). Obično se sastoji od tri ili četiri raznolika stavka,od kojih je barem jedan stavak sonatni oblik.
[uredi] Klasični sonatni oblik
Sastoji se od tri, najčešće posve simetrična dijela:
- Ekspozicija - prvi dio klasičnog sonatnoga oblika. U njemu se unose dvije ili više oprečnih glazbenih misli.Prva tema skladana je u temeljnom tonalitetu, druga tema je u srodnom tonalitetu.
- Provedba (razvoj) srednji dio sonatnog oblika.U provedbi skladatelj provodi temeljne misli ili manje tonalitetne promjene.
- Repriza - treći dio sonatnog oblika.Obilježje je ponavljanje jednakih broja i sljeda glazbenih misli iz ekspozicije. Repriza se provodi u temeljnom tonalitetu.
