Staphylococcus aureus
Izvor: Wikipedija
| Staphylococcus aureus | ||||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
 |
||||||||||||||
| Sistematika | ||||||||||||||
|
||||||||||||||
|
|
||||||||||||||
| Staphylococcus aureus Rosenbach 1884 |
||||||||||||||
|
|
Staphyloccocus aureus je gram pozitivna bakterija iz roda Staphylococcus. U tom rodu nalazi se više vrsta bakterija, no za humanu medicinu najznačajniji su Staph. aureus, Staph. epidermidis i Staph. saprofiticus. Te vrste stafilokoka široko su rasprostranjene u prirodi, kao normalna flora čovjeka, mnogih sisavaca i ptica. U čovjeka se najčešće nalaze u nosu i na površini kože
Staph. aureus kao i ostale vrste stafilokoka spadaju u relativno otporne bakterije, i u vanjskoj sredini mogu preživjeti neko vrijeme. Mogu se naći i u zraku u zatvorenim prostorijama, u prašini i u drugim namirnicama.
Stafilokoki mogu u čovjeka uzrokuju različite bolesti, jednim imenom ih nazivamo stafilokokoze.
Najčešće uzrokuju lokalne infekcije na koži (furunkul, karbunkul, impetigo), a vrlo su česte i postoperativne infekcije kirurških rana i opekotina. Iz svakog se lokalnog žarišta, u ovisnosti od odnosa virulencije i otpornosti organizma mogu krvlju ili limfom proširiti po čitavom organizmu ili u razna druga tkiva i organe. Tako mogu izazvati sepsu, osteomijelitis, endokarditis, upala zglobova, upala pluća, gnojni meningitis.
Stafilokoki mogu uzrokovati i infekcije sluznica kao što je upala krajnika, sinusa i spojnice oka. Rjeđe izazivaju infekcije urogenitalnog i probavnog trakta.
U novorođenčadi i male djece mogu uzrokovati generalizirane infekcije kože (dermatitis exfolijativa, pemphigus neonatorum).
Nadalje, stafilokoki djelovanjem svojih toksina izazivaju trovanje hranom koje nastaje kada čovjek unese u organizam zagađenom hranom veliku količinu bakterija i njihovih toksina. Namirnice se mogu zagaditi tijekom prerade, distribucije ili pripreme hrane. Znakovi bolesti javljaju se ubrzo nakon konzumiranja onečišćene hrane (1 do 4 sata) i karakterizirani su mučninom, povraćanjem i prostracijom.
Kod dijagnoze stafilokokne infekcije, materijal koji se uzima i šalje na bakteriološki pregled ovisi o lokalizaciji bolesti (gnoj rane, obrisak nosa i nazofarinksa, iskašljaj, krv, likvor.).
Stafilokokne infekcije mogu se prenositi dodirom (izravno ili predmetima opće uporabe) te zrakom. Izvor zaraze je čovjek, oboljeli ili kliconoša. Rjeđe to mogu biti goveda, svinje i neke druge domaće životinje. Ulazna vrata za infekciju najčešće su sitne ozljede površine kože i sluznica nosa i pluća, a stafilokokni toksin konzumiran hranom uzrokuje trovanje.
Pod povećanim rizikom za nastanak stafilokoknih infekcija su novorođenčad, kirurški bolesnici, starije te pothranjene osobe i dijabetičari, odnosno osobe sa smanjenom otpornošću.
Kliconoštvo Staph. aureusa u nosu dosta je često u općoj populaciji, procjenjeno je da 10 do 50% ljudi nosi stafilokoke u nosu. Naime, ubrzo nakon poroda stafilokok kolonizira kožu i sluznicu nosa i nazofarinksa novorođenčeta, često i probavni sustav, te tu kod velikog broja osoba trajno ostaje.
U slučaju da se kod zdrave osobe izolira S. aureus u obrisku nosa i nazofarinksa (kliconoša bez znakova infekcije), nije potrebna antimikrobna terapija.
Osobe koje rukuju hranom pri pripremanju i distribuciji hrane moraju se pridržavati općih higijenskih mjera radi spriječavanja dolaska stafilokoka sa sluznice eventualnog kliconoše u hranu, jer se stafilokoki u povoljnim uvjetima mogu namnožiti u hrani i lučiti toksine što može rezultirati stafilokoknim trovanjem hranom.
Uredili: Tatjana Nemeth Blažić, dr. med. Objavio: Mario Hemen, ing. Preuzeto sa http://www.zdravlje.hr/
[uredi] Pogledajte također
- Erysipelothrix rhusiopathiae
- Mycobacterium tuberculosis
- Clostridium perfringens
- Bakterije
