Teorije organske evolucije

Izvor: Wikipedija

Još od stare Grčke ljude mori problem evolucije – nastanka i razvoja živih bića. Mnogi su pokušavali dati konkretno rješenje ove misterije ali su bili više ili manj udaljeni od istine. Najznačajniji teoretičar evolucije svakako je Charles Darwin. On je prvi dao cjelovitu znanstvenu teoriju o promijenjivosti vrsta i o ulozi prirodne selekcije u svemu tome.

Sadržaj 1 Ideje o evoluciji u antičkoj Grčkoj 2 Promijenjivost vrsta i rađanje prvih evolucijskih teorija 3 Charles Darwin 4 Suvremene teorije evolucije 5 Izvori

[uredi] Ideje o evoluciji u antičkoj Grčkoj

Prve ideje o evolucij rodile su se u doba stare Grčke. Tales je za osnovnu prirodnu tvar uzeo vodu, a Anaksimen zrak. Prvi grčki filozof koji je konstatirao da se sve oko nas mijenja bio je Heraklit (540. - 480. prije Krista). U njegovom 91. fragmentu Heraklit kaže da «čovjek ne može dva puta stupiti u istu rijeku, ni dva puta dotaknuti se po kakvoći svojoj iste prolazne supstancije nego se ona žestinom i brzinom promjene razasipa i opet skuplja... pridolazi i odlazi» što govori da se zapravo sve neprestano mijenja, dok je vatra osnova građe svijeta. Empedoklo (490. – 430. prije Krista) smatra da se svijet sastoji od četri osnovna elementa: vode, zraka, vatre i zemlje. Po njemu su one prauzrok sveg stvaranja na zemlji.

Demokrit jedan od osnivača atomske teorije smatra da se sve stvara slučajnim omjerom atoma. Životinje je djelio na beskrvne i krvne.

Aristotel je prikupio sve tada poznate teorije i ideje te saznanja o evoluciji i dao svoj opis živog svijeta. On ga je podijelio na minerale, biljke, zoofite (spužve i koralje za koje smatra da su prijelazni oblici), beskrvne životinje i krvne životinje.

[uredi] Promijenjivost vrsta i rađanje prvih evolucijskih teorija

Sve do 18. stoljeća vladao je fiksizam – ideja koja govori da se vrste nikda nisu mijenjale i među njima nema nikakve srodnosti. Takvo je stajalište prihvatio čak i Carl Linne (1707. – 1778.) čovjek koji je uveo binarnu nomenklaturu. On je svrstao živi svijet na razrede, redove, porodice, rodove i vrste. No čak se i on priklonio pred smrt ideji o promijenjivosti vrsta. Prvu cjelovitiju teoriju evolucije napravio je francuski prirodoslovac Jean Baptiste Lamarck (1744. – 1829.). On se bavio sistematikom i prvi je čovjek koji je podijelio životinje na beskralježnjake i kralježnjake. 1809. napisao je «Filozofiju zoologije». U početku je svog rada i on bio fiksist, no proučavajuči fosile shvatio je da su se vrste mijenjale i usavršavale. On je smatrao da se organizmi mijenjaju pod unutarnjim i vanjskim čimbenicima. Da bi opstali organizmi su se morali prilagođavati zbog urođene težnje i nužde za usavršavanjem. Tako se potrebniji djelovi organizma jačaju, a manje potrebni slabe. Tako su žirafe dobile duge vratove, a patke plivače kožice i sl. Lammarck je također vjerovao da živa bić nastaju spontano od nežive tvari prodorom fluida (životne energije) u materiju. Danas postoji nekolicina znanstvenika koji također misle da je evolucija proces koji se odvija neposredno pod utjecajem okoline u kojoj organizmi žive. To shvaćanje nema veću znanstvenu podršku i naziva se neolamarkizam.

Još su značajni znanstvenici Etienne Geoffroy St. Hilaire koji ima pasivniji pogled na Lammarckovu teoriju i Georges Cuvier (oba 18 i 19. stoljeće) koji smatra da su prijašnje vrste bile drukčije okrivljujuči za to katastrofe jer se po njemu nakon što ugine velik broj jedinki jave nove vrste i brzo se razmnože te se prošire.

[uredi] Charles Darwin

Charles Darwin (1809. – 1882.) svakako je najznačajniji čovjek u znanosti o evoluciji. Ljubav prema prirodi usadili su mu otac liječnik i djed Erazmo Darwin autor djela «Zoonomija ili zakoni organskog žvota». Studirao je teologiju i medicinu a njegovo je školovanje pratio John Stevenson Henslow. On ga je predložio za glavnog prirodoslovca na brodu «Beagle» u ekspediciji koja je trajala od 1831. do 1836. Na tom je putovanju uvidio srodnosti vrsta na južnoameričkom kontinentu, također i postupan prijelaz istih zatim sličnosti nekih vrsta na otočju Galapagos i njihove sličnosti sa životinjama američkog kontinenta. Također je vidio sličnost fosila u Americi i Europi. Godine 1857. Darwin u pismu svom prijatelju Asiu Grayu potanko iznosi svoju ideju o prirodnom odabiru. Valja napomenuti i da je Alfred Wallace koji je istraživao Malajski arhipelag također neovisno o Darwinu došao do određenih spoznaja o promijenjivosti vrsta i prirodnoj selekciji. Darwin je svoje djelo o evoluciji i prirodnoj selekciji pisao 22 godine i objavio ju je nakon štoje u pismu od Wallacea saznao da je ovaj došao do sličnih spoznaja. Knjiga je objavljena 1859. pod imenom «Postanak Vrsta». Cijeli proces pisanja bio je stresan za Darwina. Bojao se da knjiga neće biti prihvačena i da će biti ismijan, čak se i odrekao krščanstva. Knjiga je bila sažetak iako je imala 490 stranica. Darwin je tvrdio da svaka jedinka ima veliku reproduktivnu moć. Kako jedinka daje mnogo više potomaka nego što može preživjeti samo najpodobniji varijenti uspijevaju a populacije varirju oko srednjeg broja. Tvrdio je da se iz generacije u generaciju prenose sitne promijene. Tu je pogriješio jer se to uglavnom događa kada vrsta evoluira a ostatak vremena ne događaju se promijene. Darwin je dokaze podastro u četri kategorije:

1.Biogeografija – učenje o rasprostranjenosti živih bića.

2.Paleontologija. – učenje koje na temelju okamina ili fosila

3.Embriologija- učenje koje proučava pojedine razvojne stadije embrija

4.Morfologija – znanost o anatomskom obliku i planu tjelesne građe

Darwin je otkrivač koevolucije, što je slučaj kada se dva različita organizma mijenjaju zbog obostrane koristi.

Darwinovo učenje izazvalo je mnoge polemike pa tako i dan danas konzervativni vjerski krugovi ne slažu se sa Darwinom, te se njegovo učenje što je više moguće izbjegava u zaostalim krajevima.Danas čak oko 45% Amerikanaca vjeruje da je čovjeka stvorio Bog u današnjem obliku,oko 37% slaže se sa službenim stavom Katoličke crkve o božanskoj inicijativi koja je udahnula život i evoluciji kao stvaralačkom sredstvu.Samo 12 % potpuno vjeruje u Darwinovu teoriju.

Iako su mnogi pokušavali osporiti Darwinovu teoriju, nikome to nije uspjelo i ona se smatra ispravnom.

Iako je Darwin u nekim stvarima pogriješio on je najznačajniji čovjek u znanosti o evoluciji. Najznačajniji Darwinov pristaša je Thomas H. Huxley.

[uredi] Suvremene teorije evolucije

Najznačajniji suvremeni proučavatelji evolucije su George G. Simpson i Ernst Mayr. Theodosius Gregorievič Dobzhanski poznati je američki biolog ruskog podrijetla koji je razvio sintetičku teoriju kako bi u potpunosti objasnio evoluciju, a temelji na darvinizmu. Godine 1937. izlazi njegovo djelo "Genetika i podrijetlo vrsta" (1962.). Evolucija čovječanstva u kojem se objašnjava kako je čovjek slučajno nastao kao rezultat kemijske, biološke i kulturne revolucije. Čovjek uvelike remeti ravnotežu među živim bićima unoseći nesklad u prirodu. Richard Leakey i Peter Williamson , znanstvenici s Harvarda dokazali su da postoje duga razdoblja u kojima se vrste ne mijenjaju, a zatim doživljavaju «eksploziju» u svom razvoju. Taj model evolucije naziva se isprekidana ravnoteža, a predložen je od američkih paleontologa Stephena Jay Goulda i Nilesa Eldregea početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća. Oni su time nastojali objasniti pojavljivanje fosilnih vrsta u geološkoj prošlosti, od kojih se većina «naglo» pojavila, a kao teorijsku podlogu upotrijebili su Mayerov model alopatrijske specijacije.

[uredi] Izvori

• Biologija 4
• National Geographic Hrvatska br. 11 studeni 2004.
• Opća Enciklopedija