Turingova nagrada
Izvor: Wikipedija
Turingova nagrada (engl. A.M. Turing Award) je godišnje dodijeljena nagrada od strane organizacije ACM, osobama koje su odabrane za svoje tehničke doprinose računarskoj zajednici. Doprinosi bi trebali biti trajne i tehničke važnosti na polju računarstva. Većina dobitnika su računalni znanstvenici.
Nagrada je imenovana po Alanu Mathisonu Turingu, britanskom matematičaru kojeg se smatra jednim od otaca suvremenog računarstva.
Turingova nagrada se često shvaća kao "Nobelova nagrada računarstva"[1]. Sponzorirana je od strane Intela i trenutno popraćena iznosom od 100 000 $.
Primatelji nagrade i područja u kojima su zaslužili priznanje su popisani dolje. Za detalje o zaslugama pojedinačnim primatelja valja referirati na njih same.
[uredi] Dobitnici Turingove nagrade
| Godina | Dobitnici | Citat |
|---|---|---|
| 1966. | Alan J. Perlis | Za utjecaj na polju naprednih programerskih postupaka i konstrukcije jezičnog procesora |
| 1967. | Maurice V. Wilkes | Profesor Wilkes je najviše poznat kao graditelj i dizajner EDSAC-a, prvog računala sa interno spremljenim programom. Izgrađen 1949., EDSAC je koristio memoriju sa odgađanjem zasnovanu na živi. Poznat je i kao autor, zajedno s Wheelerom i Gillom, sveska "Preparation of Programs for Electronic Digital Computers" iz 1951., u kojem je efektivno uveden koncept programskih biblioteka |
| 1968. | Richard Hamming | Za rad na numeričkim metodama, automatskim sustavima kodiranja, te kodovima za detekciju i ispravljanje pogrešaka |
| 1969. | Marvin Minsky | umjetna inteligencija |
| 1970. | James H. Wilkinson | Za istraživanje u području numeričke analize kako bi olakšao uporabu visokobrzinskih digitalnih računala, nakon što je primio specijalno priznanje za svoj rad u računanjima u području linearne algebre i "unazadne" analize pogrešaka |
| 1971. | John McCarthy | Predavanje Dr. McCarthya "The Present State of Research on Artificial Intelligence" je tema koja pokriva područje u kojem je postigao značajno priznanje za svoj rad |
| 1972. | Edsger Dijkstra | Edsger Dijkstra je bio principijelni doprinositelj razvoju programskog jezika ALGOL kasnih 1950-ih, višeg programskog jezika koji je postao uzor za jasnoću i matematički rigor. Bio je jedan od principijelnih eksponenata znanosti i umjetnosti programskih jezika uopće, te je iznimno doprinjeo našem razumijevanju njihove strukture, prikaza, te ostvarenja. Njegovih petnaest godina objavljivanja radova opsegom obuhvaćaju sve od teoretskih članaka teorije grafova, pa do osnovnih priručnika, uvodnih tekstova te filozofskih kontemplacija u području programskih jezika |
| 1973. | Charles W. Bachman | Za izvanredne doprinose tehnologiji baza podatka |
| 1974. | Donald E. Knuth | Za velike doprinose analizi algoritama i dizajnu programski jezika, napose doprinosa u vidu dobro poznate četverosveščane serije "The Art of Computer Programming". |
| 1975. | Allen Newell i Herbert A. Simon | U zajedničkim znanstvenim nastojanjima u vremenu od preko dvadeset godina, početno u suradnji sa J. C. Shawom u tvrtci RAND, te naknadno sa brojim fakultetskim i studentskim kolegama pri Carnegie Mellon sveučilištu, dali su osnovne doprinose polju umjetne inteligencije, psihologiji ljudske spoznaje te obradi listi |
| 1976. | Michael O. Rabin i Dana S. Scott | Za njihov zajednički rad "Finite Automata and Their Decision Problem", koji je uveo koncept nedeterminističkih strojeva a koji se pokazao od iznimne važnosti. Ovaj klasični rad je bio neprestani izvor inspiracije za daljnji rad u ovom području |
| 1977. | John Backus | Za duboke, utjecajne i trajne doprinose dizajnu praktičnih programskih sustava visoke razine, napose rad na programskom jeziku FORTRAN, te plodonosne radove o formalnim postupcima za specifikaciju programskih jezika |
| 1978. | Robert W. Floyd | Za jasan utjecaj na metodologije za stvaranje učinkovite i pouzdane programske podrške, te za pomoć pri osnivanju sljedećih važnih poddisciplina računarstva: teorija parsiranja, semantika programskih jezika, automatska verifikacija programa, automatska sinteza programa, te analiza algoritama |
| 1979. | Kenneth E. Iverson | Za pionirske napore u programskim jezicima i matematičkoj notaciji koji su rezultirali u onome što računarstvo danas poznaje kao APL, za doprinose ostvarenju interaktivnih sustava, za obrazovne uporabe APL-a, te za teoriju i praksu programskih jezika |
| 1980. | C. Antony R. Hoare | Za njegove fundamentalne doprinose definiciji i dizajnu programskih jezika |
| 1981. | Edgar F. Codd | Za fundamentalne i neprekinute doprinose teoriji i praksi sustava za upravljanje bazom podataka, napose relacijskih baza podataka |
| 1982. | Stephen A. Cook | Za uznapredovanje razumijevanja složenosti računanja na značajan i dubokouman način |
| 1983. | Ken Thompson i Dennis M. Ritchie | Za zajednički razvoj generičke teorije operacijskih sustava te specifično prilikom ostvarenja operacijskog sustava UNIX. |
| 1984. | Niklaus Wirth | Za razvijanje niza inovativnih programskih jezika, EULER, ALGOL-W, MODULA i PASCAL |
| 1985. | Richard M. Karp | Za neprekinute doprinose teoriji algoritama uključujući razvoj učinkovitih algoritama za mrežne tokove podataka te ostale kombinatorne optimizacijske probleme, za prepoznavanje sličnosti koncepta izračunljivosti u polinomnom vremenu i intuitivniog pojma algoritamske učinkovitosti, te najznačajnije, za doprinose teoriji NP-potpunosti |
| 1986. | John Hopcroft i Robert Tarjan | Za fundamentalna postignuća u dizajnu i analizi algoritama i podatkovnih struktura |
| 1987. | John Cocke | Za značajne doprinose dizajnu i teoriji jezičnih procesora, arhitekturi velikih sustava te razvoju računala sa smanjenim brojem instrukcija (RISC). |
| 1988. | Ivan Sutherland | Za pionirske i vizionarne doprinose računalnoj grafici, počevši sa Sketchpadom pa nadalje |
| 1989. | William (Velvel) Kahan | Za fundamentalne doprinose numeričkoj analizi. Jedan je od najistaknutijih stručnjaka za računanja s pomičnim zarezom. Kahan je svoje djelovanje posvetio "čineći svijet sigurnim za numerička računanja." |
| 1990. | Fernando J. Corbató | Za pionirski rad u organizaciji koncepata koji su vodili ka razvoju time-sharing računalnih sustava opće namjene i velikog opsega, CTSS i Multics. |
| 1991. | Robin Milner | Ta tri različita i potpuna postignuća: 1) LCF, mehanizaciju Scottove logike izračunljivih funkcija, vjerojatno prvo teoretski zasnovan a usto i praktičan alat za strojno potpomognutu konstrukciju dokaza; 2)ML, prvi jezik koji je istovremeno posjedovao polimorfnu inferenciju tipova skupa sa tipno sigurnim mehanizmom upravljanja iznimka; 3) CCS, općenita teorija konkurentnosti. Kao dodatak, oblikovao i jako uznapredovao potpunu apstrakciju, proučavanje odnosa između operacijske i denotacijske semantike. |
| 1992. | Butler W. Lampson | Za doprinose razvoju raspodijeljenih, osobnih računarskih okoliša te tehnologiji za njihovo ostvarenje: radne stanice, mreže, operacijski sustavi, sustavi programiranja, zasloni, sigurnost te nakladništvo. |
| 1993. | Juris Hartmanis i Richard E. Stearns | Za prepoznavanje utjecajnog rada koji je postavio temelje discipline računske teorije složenosti. |
| 1994. | Edward Feigenbaum i Raj Reddy | Za pionirske pothvate u dizajnu i konstrukciji velikih sustava umjetne inteligencije, demonstriranje praktične važnosti i potencijalnog komercijalnog utjecaja tehnologije umjetne inteligencije. |
| 1995. | Manuel Blum | Za prepoznavanje doprinosa u osnovama računske teorije složenosti te primjena u kriptografiji i provjeri programa. |
| 1996. | Amir Pnueli | Za utjecajan rad koji uvodi koncept temporalne logike u računarstvo te za izvanredne doprinose verifikaciji programa i sustava. |
| 1997. | Douglas Engelbart | Za inspirirajuću viziju budućnosti interaktivnog računarstva te izum ključnih tehnologija koji su je potpomogli ostvariti. |
| 1998. | Jim Gray | Za utjecajne doprinose u bazama podataka i istraživanju u obradi transakcija i tehničkom vodstvu prilikom sustavskog ostvarenja. |
| 1999. | Frederick P. Brooks, Jr. | Za značajne doprinose računalnoj arhitekturi, operacijskim sustavima te programskom inženjerstvu. |
| 2000. | Andrew Chi-Chih Yao | Za prepoznavanje fundamentalnih doprinosa teoriji računanja, uključujući teoriju pseudoslučajnih generatora brojeva zasnovanih na složenosti, kriptografiju te komunikacijsku složenost. |
| 2001. | Ole-Johan Dahl i Kristen Nygaard | Za fundamentalne ideje koje su iznjedrile objektno orijentirano programiranje, preko dizajna programskih jezika Simula I i Simula 67. |
| 2002. | Ronald L. Rivest, Adi Shamir i Leonard M. Adleman | Za ingeniozne doprinose prilikom činjenja kriptografije javnog ključa uporabljive u praksi. |
| 2003. | Alan Kay | Za pionirstvo mnogih ideja ukorijenjenih u suvremenim objektno orijentiranim jezicima, vođenje tima koji je razvio Smalltalk, te za fundamentalne doprinose osobnom računarstvu. |
| 2004. | Vinton G. Cerf i Robert E. Kahn | Za pionirski rad na međuumrežavanju, uključujući dizajn i ostvarenje osnovnih internetskih komunikacijskih protokola, TCP/IP, te za inspirirano vodstvo u umrežavanju. |
| 2005. | Peter Naur | Za fundamentalne doprinose dizajnu programskih jezika i definiciji programskog jezika Algol 60, dizajnu jezičnih procesora, te umjetnosti i praksi računalnog programiranja. |
| 2006. | Frances E. Allen | Za doprinose koji su fundamentalno poboljšali performanse računalnih programa u rješavanjima problema, te ubrzali uporabu računarstva visoke performanse. |
[uredi] Vanjske poveznice
Dobitnici Turingove nagrade
1966. Alan Perlis • 1967. Maurice Vincent Wilkes • 1968. Richard Hamming • 1969. Marvin Minsky • 1970. James H. Wilkinson • 1971. John McCarthy • 1972. Edsger Dijkstra • 1973. Charles Bachman • 1974. Donald Knuth • 1975. Allen Newell, Herbert Simon • 1976. Michael O. Rabin, Dana Scott • 1977. John Backus • 1978. Robert Floyd • 1979. Kenneth E. Iverson • 1980. C. A. R. Hoare • 1981. Edgar F. Codd • 1982. Stephen Cook • 1983. Ken Thompson, Dennis Ritchie • 1984. Niklaus Wirth • 1985. Richard Karp • 1986. John Hopcroft, Robert Tarjan • 1987. John Cocke • 1988. Ivan Sutherland • 1989. William Kahan • 1990. Fernando J. Corbató • 1991. Robin Milner • 1992. Butler Lampson • 1993. Juris Hartmanis, Richard Stearns • 1994. Edward Feigenbaum, Raj Reddy • 1995. Manuel Blum • 1996. Amir Pnueli • 1997. Douglas Engelbart • 1998. Jim Gray • 1999. Fred Brooks • 2000. Andrew Yao • 2001. Ole-Johan Dahl, Kristen Nygaard • 2002. Ron Rivest, Adi Shamir, Leonard Adleman • 2003. Alan Kay • 2004. Vint Cerf, Bob Kahn • 2005. Peter Naur • 2006. Frances E. Allen
