Vatra (sastav)

Izvor: Wikipedija

	Vatra

Država:	Hrvatska
Članovi:	Irena Celio Ivan Dečak Robert Kelemen Boris Gudlin Mario Robert Kasumović
Karijera:	1995. -
Žanr:	Rock
Izdavač:	Dallas Records

Vatra je virovitički rock sastav okupljen 1995., poznat po singlovima Želim biti ti, Gorim i Unutra/Van.

Sadržaj

1 Članovi
2 Povijest
3 Diskografija
- 3.1 Albumi
- 3.2 Singlovi

[uredi] Članovi

Irena Celio - Cega na klavijaturama i kao prateći vokal
Ivan Dečak, vokal i ritam gitara
Robert Kelemen na električnoj gitari
Boris Gudlin na bas gitari
Mario Robert Kasumović na bubnjevima

[uredi] Povijest

Osnovani 1995. u Virovitici, Vatra je četiri godine aktivna kao demo sastav, do 1999. kad potpisuju za Jabukaton i izdaju prvi album Između nas. Producent tog i budućih albuma Vatre je Denyken, kojeg sastav često ističe i kao dodatnog člana, a album je zapažen po nekoliko umjereno uspješnih singlova.

2002., članovi Vatre počinju snimanje drugog albuma, no nakon dva mjeseca snimanja, sav materijal je izgubljen u računalnoj grešci; čitav album snimljen je ponovno i ostaje zabilježen kao jedini hrvatski album snimljen dvaput. Također, kako se u meuvremenu Jabukaton raspao, Vatra je trebala novog izdavača, kojeg su našli u kući Dallas Records.

Album Anđeo s greškom napokon izlazi krajem 2002. i dobiva nekoliko nagrada, uključujući Crnog mačka za produkciju; također, album polučuje dobar uspjeh i uspjeva stvoriti nekoliko uspješnih singlova.

2004. izlazi i treći studijski album skupine, Prekid programa, koji se ubraja među značajnije albume hrvatskog glazbenog novog novog vala. Najuspješniji njihov album dotad, zapažen je po hit-singlu Gorim (za koji je spot nominiran za nagradu Porin). Trenutni njihov singl, Unutra/Van također je odlično prihvaćen na većini hrvatskih top-ljestvica, a sastav je koncertno aktivan.

Njihova muzika sofisticirana je sinergija preko grupa kao što je EKV, do U2 i Therion. Irenine gitarističke dionice podsjećaju stilski na Davida Gilmourea, no daleko ih nadilaze u kvaliteti izvedbe. Zvuk bubnja je odrješit i ravan, no Irena ga transformira u dinamičnoj i free jazz varijanti. Za razliku od bubnjarskog free jazza, Irena se potpuno preobrazi kada sjedne za violončelo. Potezi ruke su dugi i blagi, gotovo sjetni. Irenine tekstove najbolje je definirati kao inteligentnu poeziju: spoj romantike i hiperrealizma, s primjesama Borgesovih motiva. Ostale instrumente pratećeg simfonijskog orkestra također svira Irena na svoja zadnja dva albuma Krici iz središta mraka i Lijena, nepostojeća slova.