Vilim II.
Izvor: Wikipedija
Vilim II. (njemački Wilhelm II., Berlin, 27. siječnja 1859. – Doorn u Nizozemskoj, 4. lipnja 1941.), njemački vladar iz dinastije Hohenzollern koji je u povijest ušao kao posljednji njemački car i pruski kralj.
Stupio je na prijestolje godine 1888. i odmah došao u sukob s kancelarom Ottom von Bismarckom oko pitanja treba li se Njemačka u svojoj vanjskoj politici oslanjati na diplomaciju ili vojnu silu. Wilhelm je odgovor na to vidio u uspjesima pruske vojske u ratovima 19. stoljeća te Bismarcka prisilio na odstupanje. Nova agresivna politika odrazila se i u nagloj izgradnji njemačke ratne mornarice što je Drugi Reich dovelo u sukob s Britanskim Imperijem i uzrokovalo utrku u naoružanju te zbližavanje Britanije s Francuskom i Rusijom. Svi su ti događaji bitno doprinijeli izbijanju prvog svjetskog rata.
Nekoliko dana prije njemačke kapitulacije u studenom 1918. godine Wilhelm je abdicirao i otišao u izgnanstvo u Nizozemsku, a Njemačka je postala republikom. Jedna od odredbi Versailleskog mirovnog ugovora zahtijevala je da mu se sudi kao ratnom zločincu, ali ga je nizozemska vlada odbila izručiti.
| Prethodnik: | Vilim II. (1888. - 1918.) | Nasljednik: |
| Fridrik III. (1888.) | Weimarska Republika |
