Zenbudizam
Izvor: Wikipedija
[uredi] ZEN BUDIZAM
Zen - budizam (C h ´ a n )
Ch'an je jedna od škola Mahayana budizma koja je na Zapadu postala poznatija pod svojim japanskim imenom Zen.
Sam naziv Zen japanski je prijevod sanskritske riječi dhyana, što znači meditacija ili meditativno zadubljenje. Škola je ime dhyana dobila zbog velike pažnje koju stavlja na praksu njegovanja uma. Riječ Zen pored toga što označava ime skole, označava i probuđenje sebe samog, pronalazak konačne istine ili prave prirode.
Zen-budizam religija je rasprostranjena u Dalekom Istoku! Pojava Zenbudizma u tim djelovima veže uz redovnika Bodhidharmu. Za njega se misli da je Zen učenje donio iz Indije negdje oko 520. godine nove ere. O razvoju Zena u Indiji ne zna se mnogo, tek ponegdje neka priča i legenda. Najpoznatija legenda o nastanku i ideji zenbudizma je ona o prijenosu učenja Mahakasyapi, jednom od istaknutih Buddhinih učenika. Priča kaže kako je Buddha držeci govor pred okupljenim učenicima podigao ruku držeci u njoj cvijet. Samo je Mahakasyapa shvatio gestu i nasmiješio se. Buddha je potom rekao: "U mene je istinsko oko učenja, čudesan um utrnuća. Sada ga predajem Mahakasyapi." Time je Mahakasyapa postao prvi patrijarh Zena u Indiji.
To učenje koje je Bodidarma donio sa sobom na Daleki Istok podučavalo je da sve potječe od uma, da je priroda uma ono što Budha želi od nas da razvijemo te da je osnovni način uviđenja ove izvorne prirode, motrenje uma iliti meditacija. Bodhidharmino učenje na tom je prostoru prenoseno s učitelja na učenika tijekom pet generacija do vremena čuvenog šestog patrijarha, Hui-nenga (638.-713.), čiji su mnogobrojni učenici utemeljili razne ogranke koji su vremenom skupljeni u pet Zen skola. Danas su jedine dve škole zena kod kojih je tradicija prenosa učenja neprekinuta škole Soto (kin. Caodong) i Rinzai (kin. Linji).
Postoje četiri osnovna načela Zena, u kojima je sažet pristup škole, a to su:
1. Poseban prijenos mimo svetih tekstova- za razliku od ostalih škola budizma, u zen budizmu nema pisanog bilježenja, vec se misli prenose usmenom predajom
2. Neovisnost o riječima i slovima - meditacija
3. Izravno ukazivanje na um- um je najjače sredstvo
4. Uviđanje vlastite prirode i postizanje budastva
Vidimo da je s jedne strane, zenbudizam je još uvjek duboko ukorijenjen u učenjima Mahayane, naročito učenje o budinskoj prirodi, a s druge strane, to je povratak samoj srži Budhina učenja i to iskustvu probuđenja konačne istine i direktnim načinima njegovog postizanja i to upravo meditacijom.
