Računarska mreža
Из пројекта Википедија
Računarska mreža se sastoji od računara, kablova i ostalih uređaja kao što su razvodnici, skretnice i usmjerivači, koji čine infrastrukturu mreže. Neki od uređaja kao što su mrežne kartice služe kao veza izmeđ računara i mreže. Skretnice i usmjerivači služe za kontrolu mrežnog saobraćaja. Različite tehnologije mogu se koristiti za prenos podataka s jednog mjesta na drugo, uključujuci kablove, radio talase i mikrotalasni prenos. Veza između dva računara koji dijele svoje resurse može da se nazove računarskom mrežom.
Postoje dvije odnosno tri entiteta, vrste računarskih mreža. To su LAN (Local Area Network), WAN (World Area Network) i WLAN (Wireless Local Area Network).
LAN mreža je skup računara koji su povezani u jednu mrežu, na relativno malom prostoru, naziva se LAN mreža. Ova mreža može da broji dva i više računara koji su povezani na određen način. Neki periferni uređaji kao što su štampači, modemi i sl., takođe se ubrajaju u ovu mrežu. LAN mreža obično je postavljena u kancelariji, kući ili poslovnoj ispostavi.
Pošto LAN mreža povezuje računare koji su na relativno malom rastojanju, problem povezivanja korporacijskih ispostava koje se nalaze na raznim geografskim lokacijama riješava se pomoću WAN mreža. WAN mreža prestavlja skup više povezanih LAN mreža, koje se nalze na različitim geografskim lokacijam. Postoji više različitih tehnologija koje omogućavaju prenos podataka sa jednog mjesta na drugo. Internet, kao skup mreža na različitim geografskim lokacijama nije WAN mreža. Iako koristi neke od WAN tehnologija, za Internet bi se prije moglo reći da je to međumreža.
WLAN mreža prestavlja novi način povezivanja računara bez kabla. To je udaljeni pristum mrežnim podacima (Remote Access). Veza između mrežnih računara vrši se daljinskim putem. Primjenjuje se na mjestima gdje kablovi prestavljaju fizičku smetnju ili tamo gdje se ukaže potreba za ovakvom vrstom mreže. Da bi ovakva mreža funkcionisala potrebno je da postoji optička vidljivost između računara i razvodnika, zavisno koji se tip mreže koristi. Ako se vidiljivost ne može ostvariti, upotrebljavaju se dodatne antene kako bi se ostvarila potrebna optička veza. Prednost ovog načina povezivanja je u tome što nema rada sa kablovima a nedostaci ogledaji se u mogućnosti uticaja raznih faktora na rad mreže kao što su prisustvo metala u zgradi, radio talasi, mobilni telefoni i sl.
