Nezavisna Država Hrvatska
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Nezavisna Država Hrvatska (NDH) bila je je profašistička marionetska državna tvorevina, koja je između 1941. i 1945. obuhvatala područja Hrvatske (bez obale i gradova Split, Zadar, Rijeka i Pula) i čitavu Bosnu i Hercegovinu. Glavni grad bio je Zagreb, veċi centri bili su: Sarajevo, Banja Luka, Mostar, Dubrovnik i Osijek. Sa svjetske pozornice NDH je nestala uništenjem Sila osovine 1945. godine.
Nakon napada nacističke Njemačke na Kraljevinu Jugoslaviju i njen glavni grad Beograd 6. aprila 1941. snage Hitlerovog Wehrmachta iz pravca sjeverozapada ulaze u glavni grad dotadašnje Banovine Hrvatske Zagreb, samo četiri dana kasnije, 10. aprila 1941. Uz njemačku potporu pokret Ustaša pod poglavnikom Antom Pavelićem preuzima vlast i proglašava Nezavisnu Državu Hrvatsku, koja je bila sve samo ne nezavisna, jer je uveliko zavisila od Sila osovine. Tako je sjeverni, veći dio NDH bio pod njemačkom sferom uticaja (gradovi: Zagreb, Sarajevo, Banja Luka, Slavonski Brod, Osijek, Karlovac, Bihać), dok je južni, manji dio bio pod uticajem Talijana (gradovi: Mostar, Dubrovnik, Trebinje), Makarska, Livno). Ustaška diktatura težila je etničkom čišćenju prostora NDH od velikog dijela ne-Hrvata, a to se posebno odnosilo na Srbe, Jevreje i Rome, kao i na sve protivnike fašističkog režima, među kojima su prvi bili Titovi partizani. Za Bošnjake nisu izabrali istrjebljenje nego su ih htjeli hrvatizirati i uključiti u hrvatski nacionalni krug, tvrdeći da su "poturčeni" Hrvati. Partizani su već ljeta 1941. podigli oružani ustanak u dijelovima zapadne Bosne i susjednim rubnim područjima Hrvatske, točnije kod Siska 22. juna 1941. godine formirali prvu partizansku jedinicu čiji je komandant bio Mika Špiljak, a već tokom 1942. i 1943. godine uspjeli su pod svoju kontrolu dovesti i veliki dio okupirane teritorije, dobrim dijelom i na području slobodarske Bosne i Hercegovine, na kojoj su zabilježeni veliki datumi kasnije historije Narodnooslobodilačke borbe i Drugog svjetskog rata u ovom dijelu Evrope.
Nakon sloma NDH 1945. Bosna i Hercegovina i Hrvatska postale su ponovno zasebne političke jedinice, ovaj put kao republike federativne Jugoslavije, osnovane u Jajcu 29.novembra 1943.
No nakon predaje ustaško-domobranskih snaga u Austriji partizani su bez ikakvog suda i osude većinu zarobljenika pobili počinivši time jedan od najvećih poratnih zločina. Smatra se da je tada pobijeno i 50 000 Bošnjaka i do raspada Jugoslavije o tome se nije smjelo govoriti.
