Slaveni
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Slaveni su najbrojnija etnička i lingvistička skupina naroda u Evropi. Govore slavenskim jezicima i nastanjuju najveće dijelove jugoistočne, istočne i srednje Europe. Rasprostranjeni su takodjer i u dijelovima Azije sve do Tihog oceana.
Slaveni se u prvim historijskim dokumentima javljaju kao Veneti ili Vendi. Kasnije ranosrednjevijekovni povijesničari i hronisti Jordanes, Diakon te drugi zapisi kao St. Vita Columbani govore o Venetima zvanim Sclaueni ili Sklaveni na području bivših rimskih provincija Venetia, Vindelicia, Raetia, Istra, Norik, Dalmatia i Panonia, očito je riječ o današnjim Slovencima.
Raspravlja se i o vezi između Lužika i Slavena. Neki istraživači povezuju Lužike sa Slavenima, drugi s Germanima, a treći tvrde da su Lužici bili miješano pleme ili savez plemena različitih naroda. Lužici su imali keltske elemente, a spominju se i kao dio Vandala u Magna Germania, koja je pokrivala današnju Šleziju (nazvanu po Silingi-Vandalima). Grad Legnica (Liegnitz) u Šleziji vjerojatno vuče korijen iz imena Lužika.
Slaveni se javljaju u historiji kad se za Germanima i Keltima kreću na zapad u 5. i 6. vijeku, vjerojatno pod pritiskom naroda iz Sibira i istočne Europe (Huni, Avari, Bugari i Mađari). Tada Slaveni naseljavaju područje između Odre i Elbe na sjeveru, zatim Češku, Moravsku, velik dio današnje Austrije, Panoniju i Balkan, te gornji tok rijeke Dnjepar.
Po svom dolasku na šira područja vjeruje se da Slaveni nisu naselili sve i postali vecina u svim drzava kojim se danas zovu slavenskim nego je vjerovatnije da su domaci stanovnici vecinom Iliri prihvatili slavenski jezik, u ovim drzavam kao i u drzavam gdje su Slaveni vecina se uspostavljaju prve oblici "državnosti", kojima su upravljali knezovi s riznicom i vojskom, kao i prve klasne podjele, s plemićima koji su pristajali uz Franke i Sveto Rimsko Carstvo.
Slaveni se dijele u tri velike grupe:
