Angkor
Izvor: Wikipedija
Francuski istraživač Herin Mouhout iznenadio je jednim senzacionalnim izvještajem svijet. Bilo je to godine 1858. On je, pisao je, usred džungle Kambodže otkrio hram, koji da je veličanstveniji od svega što su i Grčka i Rim ostavili iza sebe.
Uskoro se pronašlo kako Angkor Wat nije nekakva jedinstvena stvar, već dio golemog kompleksa građevina hramova i palača izgrađenih u godinama 800. do 1200. na površini od gotovo 80 km2. Nešto kasnije došlo se do spoznaje kako je nekada u džungli Kambodže moralo biti izgrađeno na tisuće hramova, "čitava prašuma obrađenog kamena", a sve je to sačinio narod po imenu Kmer.
Iz zapisa u Angkoru ljudi su mnogo toga naučili o Kmerima. U vrijeme njihove vrhunske moći oni nisu samo obitavali u današnjoj Kambodži, već ih je bilo i u dijelovima Tajlanda, Laosa, Burme i Vijetnama. Njihova životna baza bilo je uzgajanje riže. Da bi postigli nekoliko žetava godišnje položili su goleme vodene rezervoare - u samom Angkoru našla su se dva takozvana "baraja" korita sa skoro 100 milijuna hl sadržine. Vladar u tog naroda imao je status boga-kralja; većina hramova prema tome nisu bile crkve u našem smislu, već su to bile narodu nepristupačne palače vladarevog kulta. U tornju hrama u Angkor Watu vjenčavao se kralj svake noći s duhom jedne zmije u koje je bilo devet glava, što mu se prikazivala u liku žene.
Najprije je oko godine 1050. nastalo brdo hrama Babhuon, građevina nalik na piramidu. Ta srazmjerno čedna građevina bila je poslije uključena u sklop Angkor Thoma. Pod Suryavarmanom II. (1113.-1146.) izgradili su raskošan predio Angkor Wata. To religiozno središte hinduističkih Khmera bilo je posvećeno bogu Višnu. Zidana u obliku "hrama-brda" građevina je simbolizirala središte univerzuma. Četverokutan zid koji ju je okruživao, 1000 m dug i 800 m širok, bio je okrunjen sa pet tornjeva. Gotovo nepregledan splet hodnika i terasa, pokrivenih bezbrojnim skulpturama, služio je kao stan bogu-kralju i hinduskim bogovima.
Narod je smio ulaziti samo u najdonju galeriju, okićenu prikazima iz svetih predaja. Poslije nekoliko desetljeća, nakon Angkor Wata, nastao je, za vladavine kralja Javavarmana VII. (1181.-1220.) grad Angkor Thom s okružjem hramova Bay-on. Javavarman bio je, suprotno od svojih predšasnika budist, "državni hram" Bayon bio je, dakle, posvećen Budi, a istodobno je svjedočio o kraljevoj snazi. Nastala su 52 četvorokutna tornja, ukrašena sa do 2,5 m visokim glavama koje su gledale na sve četiri strane svijeta. Preko 200 takvih kamenih lica su nabrojili. Njihov izraz odgovara izrazu budućih Buda, a pretpostavlja se da je kraljevo lice pritom bilo model.
Angkor je najprostranije područje hramova u Aziji. Kraj građevina Angkor Wata i Angkor Thoma našlo se u prašumi na stotine drugih hramova, pokrivenih reljefima i skulpturama, svjedocima visoke kulture naroda Kmer.
Oko godine 1000. moguće je da je Angkor s više od jednog milijuna stanovnika bio najveći grad na svijetu, veći od Staroga Rima. U posljednjih stotinu otkopali su francuski arheolozi što ih je prašuma prerasla i obnovili ponovo mnoge hramove. Zapisi su objasnili povijest Kmera. Pri tom su naišli pokoju zagonetku, koja je bila odgonetnuta tek tokom vremena.
Najveća zagonetka: od čega je umro Angkor? Bez sumnje su Kmeri raspolagali začudnom darovitošću. Tim je čudnovatija činjenica što su godine 1432. napustili svoj grad hramova. Ima veoma mnogo teorija koje objašnjavaju zastoje Angkor napušten. Je li zakazala životu potrebna opskrba vodom? Jesu li neprijateljski narodi Čam ili Taji napali bogatu zemlju? Jesu li se umorili bogovi-kraljevi neprekidno izgrađujući hramove? Jesu li religiozni uzroci igrali neku ulogu? Je li zemlja prestala da rodi rižom ili su nestali kao žrtve velikih pošasti?
Vjerojatno se to nikada neće saznati budući da nema nikakve pismene predaje. "Propala zemlja okamenjene fantazije", čini se, da će za vječna vremena zadržati svoju tajnu.
[uredi] Vidi još
