Bel (jedinica)
Izvor: Wikipedija
Bel (znak: B) mjerna je jedinica kojom se izražava logaritam omjera istovrsnih veličina.
Najčešće se koristi u telekomunikacijama, elektrotehnici i akustici za izražavanje slabljenja (gušenja) i pojačanja (dobitka) signala, te za razinu signala u odnosu na neku referentnu vrijednost.
U praksi se redovito koristi 10 puta manja jedinica decibel (znak: dB).
[uredi] Definicija
| L | omjer snaga |
omjer amplituda |
|---|---|---|
| 40 dB | 10000 | 100 |
| 20 dB | 100 | 10 |
| 10 dB | 10 | ≈ 3,16 |
| 6 dB | ≈ 4 | ≈ 2 |
| 3 dB | ≈ 2 | ≈ 1,41 |
| 0 dB | 1 | 1 |
| −3 dB | ≈ 0,5 | ≈ 0,708 |
| −6 dB | ≈ 0,25 | ≈ 0,5 |
| −10 dB | 0,1 | ≈ 0,316 |
| −20 dB | 0,01 | 0,1 |
| −40 dB | 0,0001 | 0,01 |
Belom se izražava dekadski logaritam omjera dviju istovrsnih veličina P1 i P2 koje su razmjerne snazi ili energiji:
Jedan bel (B) je razina L pri kojoj je omjer P1/P2 jednak 10. Uobičajena jedinica decibel (dB) tvori se pomoću predmetka „deci“ (znak d):
Kvadrat efektivne vrijednosti veličine kojom se izražava amplituda x (npr. električni napon ili zvučni tlak) u linearnom je sustavu razmjeran odgovarajućoj veličini P, tj.:
Slijedi da je kod određivanja vrijednosti razine ili odnosa preko veličina razmjernih amplitudi potrebno uspoređivati kvadrate tih veličina, tj. vrijedi:
Pri tome x1 i x2 moraju biti izraženi u istim jedinicama. Primjer tako definirane veličine je razina zvučnog tlaka.
