Cetin
Izvor: Wikipedija
Tvrđava Cetin nalazi se 5 km južno od Cetingrada iznad naselja Podcetin. Tko je sagradio ovu tvrđavu, kada je sagrađena i po kojim kriterijima je odabrana ova lokacija nije poznato. Rimski natpisi na kamenim pločama (koje su vjerojatno završile u bečkom muzeju) su dokaz da su Cetinom nekad davno vladali Rimljani odnosno da je Cetin tada postojao. U neposrednoj blizini tvrđave nalaze se dosta viša brda što je dokaz da graditelji nisu znali za artiljerijska oružja. Pokraj tvrđave u prošlosti je vjerojatno vodio važan prometni put koji je povezivao sjeverne djelove Hrvatske s Primorjem. Župa Svih svetih prvi put se spominje 1334 god.. God. 1387 kralj Žigmund u znak zahvalnosti darovao je Cetin i još neke posjede knezu Ivanu Krčkom.
Srednji vijek bio je razdoblje najvećeg procvata Cetina. Pokraj tvrđave nalazio se franjevački samostan i nekoliko crkava. U to vrijeme Cetin je bio vlast Frankopana. U 15. stolječu nastala je rodbina Frankopana Cetinskih. Ivan Frankopan Cetinski poginuo je u Bitki na Krbavskom polju a njegov brat Grgur i sin Franjo Frankopan postali su kaločki nadbiskupi. S tim je rodbina izumrla a Cetin je prešao u ruke Frankopana Slunjskih.
U hrvatskoj povijesti Cetin je odigrao važnu ulogu. Poslije poraza u Mohačkoj bitki između ugarsko-hrvatskih i turskih snaga 1526. god. dolazi do rasula u tadašnjem Ugarskom-Hrvatskom kraljevstvu. Krajem godine na saboru u Cetinu sastalo se hrvatsko plemstvo. 1. siječnja 1527 god. izabrali su Ferdinanda Habsburškog za hrvatskog kralja. Novi kralj je obećao da će braniti sve povlastice, prava i slobode kraljevine Hrvatske i njezinih stanovnika te jih materialno i vojno pomagati u boju za odbranu od Turaka. Od tada je sudbina Hrvata skoro 400 godina usko povezana sa Austrijom a cetinska tvrđava se našla na braniku hrvatske domovine.
U stoljetnim bitkama s Turcima tvrđava je teško oštećena i postala je gotovo neupotrebljiva. U Hrvatskom povijesnom muzeju u Zagrebu pohranjene su dvije kamene ploče koje svjedoče o popravku tvrđave u 18. stoljeću dok je bila pod turskom vlašću. 1790 god. austrijske čete pod zapovijedništvom generala Walischa konačno su ga vratile u sastav Habsburške monarhije (Vojna krajina). U bitki, koja je trajala mjesec dana, više oficira je odlikovano. Status Cetina je potvrđen i Svištovačkim mirom. 1809 g. na poticaj Francuza Turci su ponovo zauzeli Cetin ali su ga već 1810 g. morali napustiti pod prijetnjom maršala Marmonta, upravitelja Ilirskih provincija. U povijesnim zapisima iz tog vremena umjesto imena Cetin upotrebaljava se naziv Czettin.
Krajem 19. stoljeća poslije okupacije Bosne sva administrativna i upravna vlast iz Cetina preseljena je u novo naselje Vališselo (današnji Cetingrad) a cetinska tvrđava ostala je napuštena i zaboravljena. Ostaci zidina i gomila kamenja su danas jedini i nijemi svjedoci o burnoj prošlosti cetinske tvrđave.
[uredi] Literatura
- Radoslav Lopašić: Oko Kupe i Korane, Matica Hrvatska, 1895, Zagreb
- Dr. Milan Kruhek: Cetin, grad izbornog sabora Kraljevine Hrvatske 1527, Karlovačka Županija, 1997, Karlovac
- Iz memoara maršala Marmonta: ilirske uspomene 1806-1811, Čakavski Sabor, 1977, Split
