Emil Theodor Kocher
Izvor: Wikipedija
Emil Theodor Kocher (25. kolovoza, 1841.g. - 27. srpnja, 1917.g.), švicarski liječnik, dobitnik Nobelove nagrade za fiziologiju il medicinu 1909.g. za "svoj rad u fiziologiji, patologiji i kirurgiji štitne žlijezde".
Rođen u Bernu. Studirao je u Zurichu, Berlinu, London i Beču, doktorirao je, u Bernu 1865. Od 1872.g. naslijedio je Georg Albert Luckea kao redovni profesor kirurgije i ravnatelj Svečulišne kirurške klinike u Bernu. Objavio je niz radova o brojnim temama kao što su homeostaza, antisepsa, kirurške infekcije, strijelne rane, akutni osteomijelitis, teorija uklještene kile, i abdominalna kirurgija. Njegova nova ideja o štitnjači u početku je bila kontraverzna, ali mu je uspješno liječenje guše sa stalnim smanjenjem smrtnosti ubrzo donijelo priznanje. Novac od Nobelove nagrade pomogao mu je u osnivanju Kocher Instituta u Bernu.
Razni instrumenti i kirurške tehnike dobile su naziv prema njemu kao Kocher-Debre-Semelaigne sindrom.
