Ivan Ivančan

Izvor: Wikipedija

Ovaj članak zahtijeva stilsku doradu. Članak treba preurediti tako da stilom zadovoljava zahtjeve Wikipedije.

Ivan Ivančan, dr.sc. (15. lipnja 1927. - 3. kolovoza 2006.), hrvatski etnolog, etnokoreograf

Sadržaj

1 kratki pregled biografije
2 Priznanja i nagrade
3 Izdane knjige
4 Koreografije

[uredi] kratki pregled biografije

Rođen je u Molvama u obitelji prosvjetnih djelatnika. Osnovnu školu pohađa u Krapini, a gimnaziju i glazbenu školu u Varaždinu i Zagrebu, gdje 1945. maturira na Prvoj muškoj realnoj gimnaziji. Na tehničkom fakultetu u Zagrebu stječe zvanje dipl. ing. kemijske tehnologije, a nakon toga završava i studij etnologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1965. godine. Doktorirao je na temu "Podrijetlo i veze Korčulanskih kumpanija".

Tijekom svoje bogate karijere radio je u Etnografskom muzeju u Zagrebu, Institutu za etnologiju i folkloristiku, Republičkom komitetu za prosvjetu, kulturu, fizičku i tehničku kulturu, Ansamblu narodnih plesova i pjesama Hrvatske "Lado", kao generalni i umjetnički direktor, te u RO "Arto" kao generalni direktor.

Etnokoreologija je u Hrvatskoj postala samostalnim područjem istraživanja tek Ivančanovim dolaskom u Institut za etnologiju i folkloristiku (1954.). Naime, do pedesetih godina ovoga stoljeća istraživanjem plesa su se bavili isključivo etnomuzikolozi. Usporedno sa sličnim studijama u Europi, Ivančan je prema stilu i strukturi plesova odredio plesne zone na području Hrvatske. Aktivno sudjeluje u raspravi svjetski priznatih etnokoreologa koji su nastojali stvoriti univerzalnu terminologiju i kreirati analitičke metode istraživanja plesa. Predlaže pojam "taktmotiv" za najmanju jedinicu strukture plesa, odnosno za faktore koji se neće moći višeznačno tumačiti.

Tijekom cijelog rada poduzima opsežna terenska istraživanja na području cijele Hrvatske koje detaljno opisuje u svojim pisanim djelima.

Ivančanovo je ime postalo sinonim za šestdesetogodišnji vrhunski rad najtrofejnijeg hrvatskog amaterskog folklornog ansambla "Joža Vlahović", čiji su ga članovi i vodstvo ugradili u novi naziv - "Zagrebački folklorni ansambl dr. Ivana Ivančana".

Ivančan je zaslužan i za velike umjetničke uspjehe hrvatskog profesionalnog ansambla "Lado", čiji je bio dugogodišnji umjetnički direktor.

Njegove koreografije postaju temeljem programa najkvalitetnijih hrvatskih folklornih ansambala, kao i mnogih europskih i svjetskih, koji svoju programsku koncepciju baziraju jednim dijelom na hrvatskim narodnim plesovima.

S namjerom da osposobi folklorne koreografe i voditelje osniva i već 40 godina uspješno vodi "Školu hrvatskog folklora", čime svoju pasioniranu ljubav prema folklornoj umjetnosti prenosi na mlade. Pod Ivančanovim vodstvom "Zagrebačka škola scenske primjene folklora" doživljava svjetsku afirmaciju te postaje jednom od najcjenjenijih. Kao takva inicira slične stavove o scenskoj primjeni folklora u mnogim zemljama te im služi kao uzor. Poznavanje autentičnog materijala, terenski doživljaj, prenošenje vlastitog doživljaja na scenu te besprijekorno poznavanje scenskih zakona su temelj Zagrebačke, odnosno Ivančanove škole scenske primjene folklora.

Cijeli radni vijek provodi u Zagrebu, a od umirovljenja živio je i radio u rodnim Molvama.

Ivančan je u Molvama proživio djetinjstvo da bi se opet vratio u starosti u svoje rodno selo. Mnogi ne znaju da je Ivančanov brat, Dubravko Ivančan, napisao pjesmu koja je postala svojevrsnom podravskom himnom, a to je Pokraj vode Drave. Pjesma je postala popularna jer je bila uvod u legendarnu hrvatsku dramsku seriju Gruntovčani.

O rodnim Molvama napisao je i nekoliko knjiga. Najzanimljivija je knjiga jednostavnog naslova Molve u kojoj iscrpno priča o etnografskoj baštini Molva, s posebnim osvrtom na folklor. Ivančan je dio knjige napisao na domaćem narječju, a velik dio materijala su njegova sjećanja na priče njegove bake.

- tajnik i predsjednik Društva folklorista Hrvatske i Saveza udruženja folklorista Jugoslavije, - predstavnik Jugoslavije u Centru za mediteransku glazbu i ples (Tunis), - predstavnik Jugoslavije u plesnoj sekciji International Folk Music Council, - predsjednik Odbora za plesnu kulturu Prosvjetnog sabora Hrvatske, - osnivač Hrvatske škole folklora (1963.), - osnivač Zagrebačke škole scenske primjene folklora, - jedan je od utemeljitelja Međunarodne smotre folklora u Zagrebu, - jedan od utemeljitelja Balkanskog festivala folklora u Ohridu, - jedan od utemeljitelja Festivala jugoslavenskog folklora u Kopru, - idejni začetnik i stručni suradnik "Smotre međimurskog folklora" u Donjoj Dubravi, - umjetnički voditelj i direktor Ansambla narodnih plesova i pjesmama Hrvatske "Lado", - umjetnički voditelj FA "Joža Vlahović" (kasnije mentor Zagrebački folklorni ansambl dr. Ivana Ivančana), - član Hrvatskog društva skladatelja, - član Društva baletnih umjetnika Hrvatske, - član Hrvatskog društva folklornih koreografa i voditelja, - mentor FA "Zagreb - Markovac", - mentor HKUD "Osijek 1862." - član mnogih međunarodnih žirija i komisija za folklor, i dr.

[uredi] Priznanja i nagrade

U svom radu dobiva mnoga priznanja i nagrade od kojih su svakako najinteresantnije:

1985. - Nagrada Saveza kulturno umjetničkih društava Beograda za zasluge u kulturno umjetničkom amaterizmu (jedina ikad dodijeljena nekome izvan Beograda)

1991. - Kulturna nagrada Gradišćanskih hrvata (prva ikad dodijeljena nagrada)

Unatoč tome što nikada nije bio partijska ili stranačka osoba biva odlikovan.

1975. - Orden rada sa crvenom zastavom

1984. - Orden Republike sa srebrnim vijencem

1996. - Red danice Hrvatske sa likom Marka Marulića

1998. - Red hrvatskog pletera

[uredi] Izdane knjige

Dragocjen je njegov pregled izvora za istraživanje povijesti i podrijetla plesa u Hrvatskoj od XIII. stoljeća nadalje. U toj studiji Ivančan daje uvid u hrvatsku plesnu kulturu kroz stoljeća, a govori i o dometima i interesima hrvatske etnokoreologije do sredine osamdesetih godina ovog stoljeća. Komparativno raspravlja o plesovima, njihovoj povijesti i razvitku, ovisno o političkim vezama i odnosima u Europi.

Prema velikoj količini sabranih plesnih običaja i plesova, impozantnom broju izdanih knjiga, znanstvenih i stručnih radova, snimljenih filmova, TV emisija (20), magnetofonskih vrpci i fotografija, izdanih CD-a, Ivan Ivančan je bez sumnje daleko najplodniji hrvatski etnokoreolog.

Sukladno mišljenju mnogih europskih etnokoreologa i koreografa koji u scenskoj prezentaciji vide spas od propasti i zaborava folklornih plesova, Ivančan piše i o problemima njihove scenske primjene. Jedan je od utemeljitelja "Zagrebačke škole scenske primjene folklora". Razvija principe njene scenske primjene te ih znanstveno uobličuje u dvije knjige ("Folklor i scena", "Narodni plesni običaji u Hrvata").

Narodni plesovi Hrvatske 1 - (1956.)
Istarski narodni plesovi - (1963.)
Narodni plesovi Hrvatske 2 - (1963.)
Narodni običaji korčulanskih kumpanija - (1967.)
Narodni plesovi Hrvatske 3 - (1969.)
Folklor i scena - (1971.)
Narodni plesovi Dalmacije 1 - (1973.)
Narodni plesovi Dalmacije 2 - (1981.)
Narodni plesovi i igre u Lici - (1981.)
Narodni plesovi Dalmacije 3 - (1982.)
Narodni plesni običaji Južne Dalmacije - (1985.)
Narodni plesni običaji Banije i Pounja - (1986.)
Narodni plesni običaji Međimurja - (1987.)
Narodni plesovi i plesni običaji Požeške kotline - (1988.)
Narodni plesni običaji Podravine 1 - (1989.)
Narodni plesni običaji Podravine 2 - (1991.)
Narodni plesni običaji u Hrvata - (1996.)
Narodni plesni običaji Podravine 3 - (1998.)
Molve - Narodni život i običaji - (1999.)
Sjećanja i snatrenja (autobiografija) - (2004.)

Uz impozantan broj objavljenih knjiga, dr.sc. Ivan Ivančan objavljuje i 31 originalan znanstveni rad, 27 stručnih radova te 38 prikaza objavljenih knjiga drugih autora.

[uredi] Koreografije

Kod autorske agencije zaštićeno je 117 Ivančanovih koreografija, dok je ostale radio specijalno za kazalište, film i televiziju. Kao neprikosnovenom autoritetu povjereno mu je da umjetnički oblikuje dva stadionska spektakla, otvaranje mediteranskih igara u Splitu te Univerzijade u Zagrebu.