Mario Ančić
Izvor: Wikipedija
Osvojene medalje | |||
---|---|---|---|
Tenis | |||
Olimpijske igre | |||
Bronca | Atena 2004. | parovi |
Mario Ančić (Split, 30. ožujka 1984.), hrvatski tenisač, jedan od četiri šampiona iz Firula odakle su ponikli Goran Ivanišević, osvajač Wimbledona, Željko Franulović i Nikola Pilić, polufinalisti Roland Garrosa
Sadržaj |
[uredi] Životopis
Trijumfom u Rosmalenu, na turniru uoči Wimbledona, Mario se upisao u povijest hrvatskog tenisa kao sedmi igrač s titulom na Touru od ulaska na Open eru 1968. godine. Možda se od Marija titula očekivala i ranije, imao je prilika u dva finala prije (Milano 2004. i Scottsdale 2005.), no ni ovako nije kasno. Dapače: "Pao mi je veliki teret s ramena, nikako nisam htio izgubiti treće finale zaredom".
Progresija ovog mladog splićanina od malih nogu bila je konstantna i očekivanja teniske javnosti uvijek su bila velika. Još kada je imao deset godina, pričalo se o "jednom malom koji ima sve da bi bio nasljednik Gorana Ivaniševića". Nekome bi to bilo opterećenje, netko ne bi izdržao, ali Mario je ostao čvrst. Bio je europski prvak do 14 godina, bio je izvanredni junior, finalist Australian Opena s 15 godina, finalist Wimbledona šest mjeseci kasnije, početkom 2001. bio je prvi i na svjetskoj juniorskoj rang listi. Sve je skupa upućivalo na grandioznu karijeru, na karijeru koja će ostaviti traga.
Na svjetsku scenu iskoračio je 2002. godine kvalificiravši se za Wimbledon, odnosno kad je u 1. kolu nokautirao Rogera Federera u tri seta na centralnom igralištu. Otada nitko, ama baš nitko nije pobijedio Federera na travi. Bilo mu je tek 18 i bio je najmlađi debitant s pobjedom na centralnom igralištu All England Cluba od Bjorna Borga i 1973. godine. Moramo priznat da je priredio spektakularan upad i nije čudo što je otad pod povećalom. Tada je zaradio nadimak Super Mario.
Godine 2004. na Olimpijskom teniskom turniru u Ateni osvojio je brončanu medalju u igri parova zajedno s Ivanom Ljubičićem.
[uredi] Davis cup
Član je hrvatske Davis Cup reprezentacije, s kojom je zajedno s Ivanom Ljubičićem, Ivom Karlovićem, Goranom Ivaniševićem i Rokom Karanušićem, na čelu s izbornikom Nikolom Pilićem uspio pobijediti Slovačku u finalu u Bratislavi 2005. godine.
[uredi] ATP dosezi
Do sada je na ATP ljestvicama bio najbolje rangiran na 7. mjestu, dana 9. srpnja 2006.
[uredi] Osvojeni turniri
- s´Hertogenbosch, Nizozemska, 13. lipanj 2005.
- s´Hertogenbosch, Nizozemska, 24. lipanj 2006.
- Sankt Petersburg, Rusija, 29. listopada 2006.