Novi Vinodolski

Izvor: Wikipedija

Novi Vinodolski
Å½upanija	Primorsko-goranska
Broj stanovnika (2001.)	5.282
PoÅ¡tanski broj	51250
GradonaÄelnik/ca	Oleg ButkoviÄ‡
Novi Vinodolski Novi Vinodolski na karti Hrvatske

Ovaj Älanak nema wikipoveznica ili ih ima premalo.
ÄŒlanak treba dopuniti dodavanjem wikipoveznica na druge pojmove.

Novi Vinodolski je grad u Hrvatskoj.

SadrÅ¾aj

[sakrij]

1 Zemljopis
2 StanovniÅ¡tvo
3 Uprava
4 Povijest
5 Gospodarstvo
6 Slavni ljudi
7 Spomenici i znamenitosti
8 Obrazovanje
9 Kultura
10 Sport
11 Vanjske poveznice

[uredi] Zemljopis

Novi Vinodolski se smjestio na strmom breÅ¾uljku, iznad uÅ¡Ä‡a Suhe RiÄine, u jugoistoÄnom kraju Vinodolske doline. Naselje prati konfiguraciju terena, a njegova silueta dominira Vinodolskom dolinom. Novi Vinodolski je udaljen samo 30 kilometara od zraÄne luke na otoku Krku i 180 kilometara od zagrebaÄke zraÄne luke. ZahvaljujuÄ‡i blizini glavnih autoputeva, lokacija je vrlo pristupaÄna i vozaÄima iz cijele Europe.

Udaljenost od gradova:

Trst 122 km
Ljubljana 170 km
BudimpeÅ¡ta 550 km
MÃ¼nchen 590 km
BeÄ 558 km
Zagreb 180 km

[uredi] StanovniÅ¡tvo

[uredi] Uprava

[uredi] Povijest

Prvo spominjanje Novoga u pisanom obliku datira iz godine 1288. kada se piÅ¡e Vinodolski zakon. Frankopani su uspjeli ugurati u zakon da im se prizna kako su oni priznata najviÅ¡a sudbena vlast u Vinodolu i nad svim ljudima koji nastavaju vinodol (Älan 75), te zabranili odrÅ¾avanje opÄ‡inskog vijeÄ‡a ako nije nazoÄan Äovjek knezeva povjerenja (Älan 57). Novi je ostao pod Frankopanima do 1671. kada je ubijen posljednji Frankopan. Novi je u srednjem vijeku imao nekoliko teÅ¡kih godina i dana. 1496. godine Novi je stradao od kuge, a jedan od teÅ¾ih dana je i 27. kolovoza 1527. kada su Turci zapalili i opljaÄkali grad. Istu je sudbinu grad doÅ¾ivio 1598. godine kada su MleÄani pod zapovjedniÅ¡tvom admirala Ivana Bemba opljaÄkali grad i poruÅ¡ili tvrÄ‘avu Lopsica. JoÅ¡ je viÅ¡e grad stradao 29. kolovoza 1615. kada je posada grada Novoga iÅ¡la u pomoÄ‡ Uskocima za Å¡to su saznali MleÄani te napali slabo Äuvan grad toga su dana MleÄani barbarski pobili starce, Å¾ene i djecu sve za slavu Venecije. Jedna od najstarijih graÄ‘evina je stolna crkva sv. Filipa i Jakova koju je posvetio biskup Kristofor 1498. a koja je restaurirna 1520. godine. Matice krÅ¡tenih postoje od 1650. godine, a matice vjenÄanih od 1674. godine. Od glagoljiÄnog pisma ostao je saÄuvan natpis na kapelici sv. Lucije datiran 28. lipnja 1499. godine. Misal na glagoljici iz 15. stoljeca te nekoliko Äasoslova.

Novljani su imali dosta neslaganja sa susjedima, Bribirom i Ledenicama pogotovo Å¡to se tiÄe granica. S Bribirom one su ureÄ‘ene 1309., a s Ledenicama je bilo i nekoliko stvarnih okrÅ¡aja od 1596. do 1686. godine. Niti kasnije Novi nije bio poÅ¡teÄ‘en razaranja, jedno od veÄ‡ih dogodilo se 1750. kada je grad razruÅ¡io veliki potres, a samo sedam godina kasnije velika bura nanijela je Å¡tetu tako da je 1761. godine donesene odluka o ruÅ¡enju dviju treÄ‡ina graÄ‘evina kako bi se uÅ¡tedilo na popravcima. Tada se Å¾ivjelo u Novom 6 plemiÄ‡kih obitelji, 11 slobodnjaka, 63 obitelji knapova i 130 kmetovskih obitelji. Kao slobodnjaci spominju se Mikula Mudrovcic, Ivan Kargacin, Alberto MarijaÅ¡eviÄ‡, Grgo JeliÄiÄ‡, Bruic PetrinoviÄ‡, Anton i Petar MariaÅ¡eviÄ‡, pod istim prezimenima bilo je mnogo obitelji ali oni su bili knapovi ili kmetovi. Od toga se vremena zadrÅ¾ala i danaÅ¡nja noÅ¡nja.

Do 1813. Novi je bio pod Austro-Ugarskom upravom, a te je godine dolaskom Napoleonove vojske dobio civilnu vlast te je te godine bilo dozvoljeno civilno vjenÄanje u opÄ‡ini koje je godinu dana kasnije ukinuto povratkom pod Austro-Ugarsku vlast. Te je godine u Novom izbrojeno 2160 duÅ¡a, te 715 jutara vinograda te 357 jutara oranica. Polovica prihoda dobivala se od proizvodnje vina, a ostala polovica od raÅ¾i, sijena, pÅ¡enice, kukuruza, sirka, prosa, krumpira upravo tim redom. Tih se godina umiralo od gladi jer bez obzira na proizvodnju ona je bila dovoljna tek za Äetvrtinu potreba, tako je godine 1817. zabiljeÅ¾eno 15 smrtnih sluÄajeva od gladi, od loÅ¡e higijene tada je umiralo mnogo djece. 1836. u Novom je umrlo 130 ljudi od kolere, a isto se ponovilo 1849. kada je umrlo 220 ljudi. 1848. stanje je bilo tako loÅ¡e da carsko namjesniÅ¡tvo u Zagrebu predlaÅ¾e javne radove kako bi se zaposlilo lokalno stanovniÅ¡tvo i prekinulo dugogodiÅ¡nje gladovanje. Tako se predlaÅ¾e izgradnja ceste do Lukavica i mosta preko RiÄine koja bi mogla u buduÄ‡nosti puno znaÄiti za Novi. Tada poÄinje napredak Novoga. Izgradnjom ceste prema Ogulinu novljani se poÄinju baviti kirijaÅ¡enjem, tako se i danas zna Äuti da su kirci, to jest prijevozom robe u unutraÅ¡njost, Liku, Gorski kotar i dalje. Prvi poÅ¡tanski ured osnovao je BlaÅ¾ FerkoviÄ‡ stariji, te je ova obitelj nastavila dugo godina voditi poÅ¡tanski ured. Do 1867. u luku su uplovljavali samo jedrenjaci, da bi 1867. pristao prvi parobrod pod imenom Hrvat, s kojim je Senj odrÅ¾avao dnevnu vezu s Rijekom.

PoÅ¡to je nekada grad-tvrÄ‘ava bio osnova naselja vrlo je vjerovatno grad bio nazvan Novi jer se nalazio nasuprot staroga, ali to je samo jedna od pretpostavki. Druga govori da je postojalo naselje Å½upanjiÄ‡-grad u Vinodolskoj dolini te premjeÅ¡tanjem stanovnika na novo mjesto bliÅ¾e moru poÄinju novo naselje nazivati Novigrad a kasnije Novi, Novi u Vinodolu, Novi Vinodol i na kraju sadaÅ¡nji naziv Novi Vinodolski. Privilegijom iz godine 1225. hrvatsko-ugarski kralj Andrija II. krÄkom knezu Vidu daruje Å¾upe Vinodol i ModruÅ¡. Novi vlasnici imaju upravnu i sudsku vlast, ubiru davanja i imaju pravo na eksploataciju ljudske radne snage. Prije njihova dolaska glavnu je rijeÄ imalo opÄ‡insko vijeÄ‡e, koje su oni odmah zabranili. MeÄ‘utim zbog previranja u narodu odluÄili su prilagoditi stare opÄ‡inske zakone na naÄin koji je njima odgovarao te tako nastaje spis koji je najvaÅ¾niji za danaÅ¡nji Novi.

Obitelj Mrzljak podigla je 1878. prvo drveno kupaliÅ¡te u luci, takozvanu bribirsku rivu koja je bila privatna i samo jedna u nizu, a prvo javno kupaliÅ¡te izgraÄ‘eno je 1886. s osam kabina na plivaÄ‡im balvanima. Tri godine kasnije gradi se mnogo poznatije kupaliÅ¡te u uvali LiÅ¡anj. Kupanje je bilo dozvoljeno muÅ¡karcima kada bi vijorila crvena zastava na kupaliÅ¡tu, a Å¾enama kada bi bila istaknuta bijela zastava. U to vrijeme skoro je svaka druga kuÄ‡a imala sveÄ‡enika, a i prvi Novljani kreÄ‡u na daljnje Å¡kolovanje u Zagreb. Nekoliko uÄenih ljudi na pobudu Josipa MaÅ¾uraniÄ‡a osniva Äitaonicu 1845., a Å¡kola postoji od 1793. godine i bila je samo za djeÄake, prvi je uÄitelj vjerovatno bio Ivan Krstitelj StriziÄ‡ iz Bribira. Skoro stotinu godina kasnije i djevojÄice poÄinju pohaÄ‘ati Å¡kolu pa se 1873. osniva djevojaÄka Å¡kola s prvom uÄiteljicom Ankom Vesely, tada su postojala samo dva razreda, od 1891. poÄinje Äetverorazredni sustav, a od 1921. poÄinje s radom V. razred, naredne VI. i sve tako do 1924. kada je upotpunjena osmoljetka. U isto vrijeme poÄinje i veliko iseljavanje novljana iako je vjerovatno migracija bilo i prije pogotovo u vrijeme napada Turaka. Prvo veÄ‡e iseljavanje za koje se zna je odlazak novljana na gradnju Sueskog kanala 1860. godine, druga veÄ‡a grupa otiÅ¡la je 1880. preko Francuske u Sjevernu Ameriku jer je prethodnih godina trsna uÅ¡ poniÅ¡tila najveÄ‡i dio vinograda koji se viÅ¡e nikad nisu obnovili. NajveÄ‡a kolonija novljana bila je oko 1905. godine u St. Luisu gdje je Å¾ivjelo dvadesetak obitelji. Novljani su radili kao zidari, rudari, radnici u manufakturama te na trasiranju Å¾eljezniÄkih pruga u tim novim domovinama. IzmeÄ‘u prvog i drugog svjetskog rata Novi je ponovo na rubu siromaÅ¡tva, iako se krajem 19. stoljeÄ‡a javljaju prve naznake turizma koji tada nije imao veÄ‡eg utjecaja na ekonomsko stanje grada. Tek poslije drugog svjetskog rata i centralnim ureÄ‘enjem ekonomskog sustava poÄinje znaÄajniji razvoj industrije i spreÄavanje emigracije. Prvi zabiljeÅ¾eni broj turista datira iz 1893. kada je zabiljeÅ¾eno 300-tinjak turista.

TuristiÄka era Novog Vinodolskog poÄinje 1878. godine kada su na pjeskovitu morskom dnu luke postavljeni prvi potpornji plaÅ¾e koji su drÅ¾ali nekoliko drvenih platformi za kupanje. Ubrzo su mjesta za kupanje izgaÄ‘ena i u obliÅ¾njoj dragi LiÅ¡anj gdje je postavljena i konstrukcija prvog hotela te se Novi razvio u privlaÄno ljeÄiliÅ¡te i kupaliÅ¡te za austrijske, maÄ‘arske i ÄeÅ¡ke goste.

Kako je smjeÅ¡ten u sjevernojadranskoj regiji Kvarner i zaÅ¡tiÄ‡en od otvorenog mora otokom Krkom, Novi Vinodolski ima najugodniju klimu.

U tom dijelu kvarnerske obale ljetne vruÄ‡ine ublaÅ¾avaju ugodne i umirujuÄ‡e zraÄne kupke. Morska praÅ¡ina mijeÅ¡a se s planinskim povjetarcem koji njeÅ¾no silazi sa Å¡umovitih strmina Velike Kapele. Povijesno, Novi Vinodolski je kulturno i politiÄko srediÅ¡te bivÅ¡e vinodolske kneÅ¾ije. To je "kolijevka zakonodavstva" Vinodola i tradicionalno vinogradarsko podruÄje.

[uredi] Gospodarstvo

[uredi] Slavni ljudi

Jedan od povijesno znaÄajnih gradjana grada Novoga je i Ivan MaÅ¾uraniÄ‡, prvi Hrvatski "ban puÄanin" i pjesnik. NajznaÄajnije djelo mu je "Smrt Smail-age-ÄŒengiÄ‡a". Od prvih stihova (Vinodolski dolÄe, da si zdravo!) koje piÅ¡e kao 16-godiÅ¡nji Ä‘ak rijeÄke gimnazije kao pozdrav svome zaviÄaju, do dopune GunduliÄ‡eva â€œOsmanaâ€.

Akademska slikarica Zdenka Pexidr-SriÄ‡a, poznata kao "prva dama hrvatskog crteÅ¾a", roÄ‘ena je u Novom, u obiteljskoj kuÄ‡i, proboravivÅ¡i u njoj dio djetinjstva i vraÄ‡ajuÄ‡i joj se uvijek ponovo u ljetnim mjesecima. Ovdje nastaju njene poznate vedute i pejzaÅ¾i iz Primorja, portreti novljanskih Å¾ena u noÅ¡njama i novljanskih seljaka, kao i crteÅ¾i jazavÄara Tilla i papagaja Lora, obiteljskih ljubimaca.

Antun MaÅ¾uraniÄ‡, hrvatski filolog
Matija MaÅ¾uraniÄ‡, hrvatski knjiÅ¾evnik.

[uredi] Spomenici i znamenitosti

U srednjem vijeku ovaj je gradiÄ‡ branio prilaz dolini. Za frankopanske vladavine poÄetkom XIII. stoljeÄ‡a sagraÄ‘en je kaÅ¡tel s kvadratiÄnim unutraÅ¡njim dvoriÅ¡tem, pojaÄan ugaonim kulama. Oko njega se razvio Novi grad opasan bedemima koji je do danas saÄuvao srednjovjekovnu strukturu uskih i krivudavih uliÄica i volti, malih trgova te vrijednih ambijentalnih cjelina i urbanistiÄkih rjeÅ¡enja koja joÅ¡ imaju izvornu koncepciju i dispoziciju. U povijesnoj jezgri saÄuvani su bedemi djelomiÄno na sjevernoj i juÅ¾noj strani grada. Ulazna vrata u grad poruÅ¡ena su 1875. godine. Od Frankopanskog kaÅ¡tela, u kojem je 1228. sastavljen Vinodolski zakonik, ostala je samo znatno restaurirana srednjovjekovna kula â€œKvadracâ€.

Na obali su ostaci starog grada Lopara (vjerovatno rimska tvrÄ‘ava), i crkva Bl. Marije Djevice na Ospu s ruÅ¡evinama pavlinskog samostana iz XV. stoljeÄ‡a. Crkvu je podigao knez Martin Frankopan i imala je nad vratima frankopanski grb, sada uzidan na proÄelju kaÅ¡tela.

U XVI. stoljeÄ‡u mletaÄka blokada umrtvljuje Novi, zaustavljene su gradnje i zaklade. Poslednji frankopanski darovatelj crkava bio je knez Vuk Krsto Frankopan, a Franjo Krsto Frankopan obnavlja rezidenciju u KaÅ¡telu u povodu Å¾enidbe s rimskom groficom Julijom Naro.

Nakon urote 1671. graÄ‘evina propada, posebno od potresa 1750. godine. 1761. godine dvije treÄ‡ine KaÅ¡tela je sruÅ¡eno, a treÄ‡ina je ostala za stan kaÅ¡telana. Kad se 1848. raspalo novljansko vlastelinstvo, KaÅ¡tel je doÅ¡ao u posjed opÄ‡ine koja ga je potkraj XIX. stoljeÄ‡a preuredila u Å¡kolu i sjediÅ¡te administracije.

Pod utvrdom, u vrtaÄi opasanoj suhozidom, sagraÄ‘ena je 1716. na groblju kapela Sv. Jurja. Groblje je interesantno po nadgrobnim kamenim ploÄama graÄ‘enim u tradiciji reduciranih steÄ‡aka kakve se ne nalaze u Vinodolu.

Å½upna crkva Sv. Filipa i Jakova vjerojatno je izgraÄ‘ena veÄ‡ u XIV. stoljeÄ‡u. Jedno vrijeme je bila stolna crkva. Promjenom statusa, crkvi je produÅ¾eno poligonalno svetiÅ¡te 1520. u stilu kasne gotike, a u XVIII. stoljeÄ‡u je pregraÄ‘ena i dograÄ‘ena s pokrajnim laÄ‘ama, u baroknom stilu.

U podu svetiÅ¡ta je nadgrobna ploÄa s likom modruÅ¡kog biskupa KriÅ¡tofera iz 1499. a na prvom boÄnom oltaru drvena gotiÄka madona iz XV. stoljeÄ‡a. U XVII. stoljeÄ‡u crkva je dobila vrijedne barokne, drvorezbarene klupe, a za glavni oltar nabavljena je pala s likovima svetaca titulara. U crkvenom su posjedu dva srebrna relikvijarija iz XV. stoljeÄ‡a i iluminirani glagoljski kodeksi iz XV. stoljeÄ‡a.

Na poÄetku XX. st. generalno se pregraÄ‘uje proÄelje Å¾upne crkve, ruÅ¡i zvonik na ulazu, a po projektu arhitekta Vilima Rauschera ureÄ‘uje se proÄelje u stilu historicizma i 1909. zapoÄinje gradnja danaÅ¡njeg zvonika, koji obrisu grada daje snaÅ¾an vertikalni nagl Na Trgu Precrikva u Starom gradu je kuÄ‡a biskupa Ivana Krstitelja JeÅ¾iÄ‡a, â€œBiskupijaâ€, graÄ‘evina raÅ¡irenog zabata, simetriÄno raÅ¡Älanjenog proÄelja sa skromnim reljefnim ukrasom i sunÄanom urom na prvom katu. Ta graÄ‘evina daje poseban ton starom puÄkom trgu koji je stoljeÄ‡ima bio srediÅ¡tem crkvenog Å¾ivota u Novom Vinodolskom.

Iz Novog Vinodolskog rodom su braÄ‡a MaÅ¾uraniÄ‡. Oni su svojim djelima najpotpunije iskazali teÅ¾nje iliraca i pridonijeli buÄ‘enju nacionalne svijesti Hrvata. Njihova je rodoljubna orjentacija odraz zaviÄajne komponente utemeljeljene na snaÅ¾noj kulturnoj tradiciji Novog Vinodolskog.

[uredi] Obrazovanje

Dok se u knjizi "Povijest Å¡kolstva i pedagogije u Hrvatskoj" spominje 1780. godina kao ona kada je osnovana Osnovna Å¡kola u Novom Vinodolskom, ipak je toÄnije spomenuti da je to bilo 1786. godine. U to doba u GraÃ°anskoj Hrvatskoj vladalo je miÅ¡ljenje da seljaÄka djeca ne moraju steÄ‡i veÄ‡e obrazovanje, te da je za njih "plug i motika najbolja knjiga". MeÄ‘utim, nisu svi tako mislili, Marija Terezija uputila je poruku kraljevskom vijeÄ‡u u Hrvatskoj i Sloveniji 1767. g. da se brine o boljem odgoju i uÄenju mladeÅ¾i.Krajem 18. i poÄetkom 19. st. Å¡kolstvo u Hrvatskoj bilo je vrlo slabo, nije bilo materijalnih sredstava, a niti visoko obrazovanih uÄitelja. 1805. g. u Hrvatskoj je bilo samo 55 puÄkih Å¡kola sa 54 uÄitelja.Dakle, intenzivniji napredak u hrvatskom Å¡kolstvu nastaje tek donoÅ¡enjem Zakona Marije Terezije. I prije je bilo Å¡kola, ali tada su djecu pouÄavali sveÄ‡enici, razni redovi - Isusovci i Pavlini.U Novigradu, kako se je u davnini nazivao Novi Vinodolski, djecu su pouÄavali Pavlini (1453.-786.;djelovali su 333 godine), koji su imali svoj samostan na danaÅ¡njem mjesnom groblju do 1890. g. Nakon ukidanja Pavlina trebalo je nadoknaditi ono Å¡to je Novigrad izgubio - trebalo je OSNOVATI Å KOLU.Samostan Pavlina osnovao je knez Martin Frankopan, a ukinuo ga je Josip II, sin Marije Terezije 20. oÅ¾ujka 1786. godine zato Å¡to "je samostanska disciplina popustila". SagraÄ‘en je na mjestu nekadaÅ¡nje crkvice BlaÅ¾ene Djevice Marije (1462. g.), koju je 1917. godine sruÅ¡io potres.Ime prvog uÄitelja u Å¡koli nije poznato, a pretpostavlja se da je to bio Ivan Krstitelj StriÅ¾iÄ‡ iz Bribira.Zbog velikog broja djevojÄica 1873. godine otvorila se DjevojaÄka Å¡kola. Prva uÄiteljica je bila Anka Vesely.1941. godine Å¡kolska zgrada nasilno je pretvorena u vojarnu (Talijani), te se je preselila u zgradu DomaÄ‡inske Å¡kole, gdje je i danas. ViÅ¡a puÄka Å¡kola osnovana je 1920./21. godine, 1947./48. g. osnovana je sedmogodiÅ¡nja Å¡kola, a Zakonom o osmogodiÅ¡njoj Å¡koli 1952./53. g. Å¡kola je produÅ¾ena za joÅ¡ jednu godinu.Godine 1959. osnovana je CENTRALNA OSNOVNA Å KOLA u Novom Vinodolskom, koja se sastojala od uÅ¾eg i Å¡ireg podruÃ¨ja. uÅ¾e podruÄje: djeca iz Novog Vinodolskog i Povila Å¡ire podruÄje: PodruÄne Å¡kole: Bater, Breze, Donji Zagon, Donje Krmpote, Gornje Krmpote, Klenovica, Ledenice i Tribotinj (Radinje) UÄenici iz udaljenijih mjesta pohaÄ‘ali bi PodruÄne Å¡kole, a zatim bi Å¡kolovanje obavezno zavrÅ¡avali u Centralnoj Osnovnoj Å¡koli u Novom Vinodolskom.