Operacija Tigar
Izvor: Wikipedija
Operacija Tigar - vojna akcija Hrvatske vojske tijekom Domovinskog rata, poÄela u zoru 4. srpnja, a zavrÅ¡ila krajem srpnja 1992. godine.
[uredi] Vojne jedinice koje su sudjelovale
U operaciji su sudjelovale:
- 1. brigada, poznatija kao Tigrovi
- 2. brigada - Gromovi
- 4. brigada (poslije nazvana Pauci) po legendarnom Andriji Matijašu Pauku i
- 163. dubrovaÄka priÄuvna brigada
- 116. neretvanska priÄuvna pukovnija
[uredi] Ciljevi operacije
Prva (gardijska) brigada s polazne crte Zavala-Slano napreduje, zauzimajući vrhove brda: Kobilje brdo, OvÄa i Vranilova glava, ÄŒula i Timun, te zauzima sela Kutina, Nevada i ZaÄula. Cilj je bio ovladati dominantnim visovima, s kojih se kontrolira Popovo polje. Neprijatelj se žilavo branio i izvodio protunapade. Zadaća 4. (gardijske)brigade je zauzimanje kljuÄnih vrhova s kojih se ugrožavaju prilazi Dubrovniku: Golubova kamena, Meterniza i Debele glave. Samo Golubov kamen napadali su viÅ¡e puta i izgubili Å¡est ljudi, zatim smjelim napadom koji vodi Pauk zauzimaju topniÄko uporiÅ¡te Uskoplje. Druga (gardijska)brigada kreće s linije Knežica-Brgat-MakoÅ¡e, sa zapada prema Donjem Brgatu, te zauzimaju Ivanjicu. Važnost operacije Tigar je u nadzoru Popovog polja, pritisku prema Trebinju, deblokadi prilaza Dubrovniku a, naposljetku, i stvorenoj operativnoj dubini koja je omogućavala napredovanje prema Konavlima.
[uredi] Komentar
Napredovanje snaga HV-a bilo je povezano s problemima koje je trebalo u trku rijeÅ¡iti. Većina snaga koja je poÄela pristizati u travnju 1992. g. stigla je iz ravniÄarskih krajeva. Zauzimanje Äuka zahtijevalo je poznavanje terena, nedostajalo je vojnih karata, mjeÅ¡tani-vodiÄi pomažu postrojbama. Ovdje su stasali prirodne voÄ‘e - zapovjednici kao izuzetni Damir Tomljanović Gavran, voljen i poÅ¡tovan od svojih vojnika, neoÄekivanim manevrom vodeći satniju prema ÄŒepikućama izaziva povlaÄanje neprijatelja. Rastresit raspored snaga stvarao je logistici probleme. Na kamenitom terenu po eksploziji granate osim gelera lete i komadi kamena Å¡to pojaÄava uniÅ¡tavajući uÄinak. Ubije te geler, ubije te kamen... TeÅ¡ko je opisati poteÅ¡koće zbog neprohodnosti u zbrinjavanju ranjenih, pri njihovom prijenosu do saniteta. Pogibalo se zbog povreda koje bi se u normalnim prilikama sanirale. Ljudi su to znali i uz iznimna psihofiziÄka naprezanja napreduju. Postoji realna mogućnost da na tom podruÄju joÅ¡ ima ostataka tijela naÅ¡ih vojnika, koja zbog teÅ¡kog terena i protuudara nisu izvuÄena.
Da bi se moglo pisati o Domovinskom ratu, osim sudjelovanja potrebna je i literatura. Knjiga generala Janka Bobetka “Sve moje bitkeâ€, rijedak je izvor podataka o Južnom bojiÅ¡tu i originalnih promiÅ¡ljanja. Posebna je priÄa Ratka Dragovića Kleka, zapovjednika izvidnika Tigrova, koji u svojim knjigama svjedoÄi o Domovinskom ratu. Njegova knjiga Ćukovi izvidnici pruža taktiÄki osjećaj Južnog bojiÅ¡ta. Ovo su pravi povijesni izvori, stoga nema potrebe za nepotrebnom vremenskom distancom, jer u nedostatku znanstvenog izazova u Hrvatskoj, povijest će nam pisati drugi. Snage HV-a upotrebljavane su u dva eÅ¡alona i to A brigada i priÄuvnih postrojba. Profesionalne A brigade koriÅ¡tene su za proboje u dubinu u raznim oblicima od satnija do manjih udarnih skupina, dok su im priÄuvne postrojbe Äuvale bokove, bile strateÅ¡ka rezerva ili preuzimale položaje. BaÅ¡ ovdje u teÅ¡kim uvjetima za ratovanje doÅ¡la je do izražaja kakvoća A brigada, a istodobno ograniÄena vrijednost nepripremljenih priÄuvnih brigada iz drugih krajeva Hrvatske, a general Bobetko, pokazuje znaÄaj vojskovoÄ‘e koji iz spoznaje o svojim snagama pobjeÄ‘uje.