Petar Knežević

Izvor: Wikipedija

Ovaj članak zahtijeva stilsku doradu. Članak treba preurediti tako da stilom zadovoljava zahtjeve Wikipedije.

Fra Petar Knežević (1701. - 1768.), hrvatski pjesnik

Prvi pjesnik štovatelj Gospe Sinjske bio je fra Petar Knežević (1701.-1768.), koji velik dio svoga redovništva provodi u njezinu Svetištu kao voditelj kora i učitelj crkvenoga pjevanja, a danas mu se osim pjesničkoga pripisuje i skladateljski rad te autorstvo nekih od napjeva u dvama rukopisnim kantualima iz 1767., koji se danas čuvaju u Samostanu u Sinju. Bogorodici je posvetio zbirku pjesama Pisme duhovne razlike, tiskanu u Veneciji 1765. U zbirci je ukupno sedam pjesama posvećeno Gospi Sinjskoj. Dok je pisao pjesmu Tebe vazda, o Marijo, hoću štovati, potpuno je izgubio vid na jedno oko, a dvije godine nakon toga potpuno je oslijepio. Zavjetovavši se Gospi Sinjskoj, vid mu je vraćen, a taj je događaj opisao u pjesmi Majki primiloj Mariji na poklon: Vid buduć mi povratila Majka slatka i primila Sad joj većju dužnost imam Zato pismu preuzimam. Najdojmljiviju sliku Bogorodičine savršenosti prikazao je u pjesmi Na slavu čudotvorne Majke od milostih, koja je pod Sinjem koja počinje stihovima Sinjska slavna, o Priliko: .... Svej u Tebi plemenito Što se vidi, i nahodi... U sedam pjesama, nastalih mahom u prigodi blagdana Velike Gospe, a u čast Čudotvorne Gospe Sinjske, Knežević opisuje preobrazbe Gospine slike koja mijenja izraz lica u vremenima zlih slutnji postajući žalosna i blijeda. Također, Kneževićeva Gospa ima radosni izraz lica u trenucima uslišanja molitvi. On je tipični predstavnik narodne duhovne lirike, koji gotovo vjerno rabi osmeračku strukturu stiha. Njegov je pjesnički izraz pod utjecajem narodne predaje, jako blizak narodnim pripovijedanjima. Ovaj veliki prvi Gospin pjesnik pokopan je ispod glavnog oltara u sinjskom Svetištu, a Gospi Sinjskoj zahvaljuje i milost sretne smrti. Naime, 18. lipnja 1768. dok su fratri pred Gospinom slikom nakon Lauretanskih litanija pjevali hvalospjev Sva si lijepa, o Marijo, Knežević je tražio da se otvore vrata njegove sobe u kojoj je ležao na umoru. Ponavljajući tekst O, Marijo umro je na rukama ondašnjega sinjskoga gvardijana fra Frane Buljana. Za njega je Gospa Sinjska bila i ostala ures sinjski i majka čudesa.