Pozitivizam
Izvor: Wikipedija
Pozitivizam lat. – učenje koje sve zasniva na činjenicama, a negira svaku metafiziku, te izbjegava objašnjenje i stvaranje hipoteza.
Najutjecajniji pokušaj primjene metodologije prirodnih znanosti na sociologiju poznat je pod nazivom pozitivizam. To se odnosi na to da su mnogi sociolozi vjerovali da je moguće stvoriti znanost o društvu na istim načelima i postupcima kao i prirodne znanosti (kemija, biologija).
Najvažniji sociolog zaslužan za izum termina sociologija, te jedan od osnivača discipline je Auguste Comte ( 1798.-1857.). Prema njemu evolucija društva slijedi "nepromjenjive zakone", što znači da ljudsko ponašanje identično nepromjenjivom ponašanju materije - atoma i čestica.
Temeljna pretpostavka pozitivističkog pristupa je da se ponašanje ljudi, poput ponašanja materije, može objektivno mjeriti. Objektivno mjerenje vrši se opažanjem ponašanja, na temelju kojeg se mogu stvarati iskazi o uzrocima i posljedicama ponašanja.
Pozitivistički pristup posebno stavlja naglasak na ponašanje koje se može izravno opažati. Tvrdi da faktori koje se ne može izravno opažati, poput osjećaja, nisu posebno važni i mogu zavaravati.
Začetnik pozitivističke teorije u sociologiji je Auguste Comte, koji je smatrao da se društveni fenomeni mogu proučavati koristeći metode poznate iz prirodnih znanosti. Stoga je skovao naziv pozitivna fizika, a njegov je pristup kasnije postao poznat kao pozitivizam.
