Sporazum Cvetković-Maček
Izvor: Wikipedija
Naziv Sporazum Cvetković-Maček u historiografiji se odnosi na sporazum koji su 26. kolovoza 1939. u Božjakovini sklopili predsjednik vlade Kraljevine Jugoslavije Dragiša Cvetković i predsjednik Hrvatske seljačke stranke (također i Seljačko-demokratske koalicije) Vladko Maček. Sporazum je doveo do formiranja koalicijske vlade u kojoj je Maček postao potpredsjednik, te do proglašenja Banovine Hrvatske.
Sadržaj |
[uredi] Pad Stojadinovićeve vlade i početak pregovora
Iako je režimska lista, uz snažne mjere političkog terora i izborne prijevare, osvojila većinu na izborima za Narodnu skupštinu Kraljevine Jugoslavije 1938., duboka politička kriza dovodi 5. veljače 1939. do pada vlade Milana Stojadinovića. Knez Pavle Karađorđević povjerava mandat za sastav nove vlade ranijem ministru Dragiši Cvetkoviću. U svom programskom govoru Cvetković najavljuje da vlada treba riješiti i hrvatsko pitanje; to je bilo prvi put da se u Jugoslaviji priznalo da uopće postoji hrvatsko pitanje.
Pregovori Mačeka i Cvetkovića započeli su u travnju 1939. U pregovorima su sudjelovali i predstavnici Samostalne demokratske stranke koja je okupljala Srbe prečane i još od 1927. bila u koaliciji sa HSS-om (Seljačko-demokratska koalicija, SDK). Predstavnici oporbenih srbijanskih stranaka s kojima je SDK zajednički nastupila na izborima 1935. i 1938., odbili su sudjelovati u pregovorima.
[uredi] Sklapanje sporazuma i nova vlada
Pregovori su se oduljili i zapali u ozbiljnu krizu početkom kolovoza. Vijesti o neminovnom približavanju velikog rata u Europi utjecale su na spremnost obje strane da sklope sporazum kojim bi se »koliko-toliko zatrapao jaz između Hrvata i Srba«. (Maček, str. 191; na Mačeka je naročito utjecao Juraj Krnjević, koji u to doba boravi u emigraciji u Švicarskoj.) Maček i Cvetković i šestorica eksperata sastali su se na Mačekovom imanju u Kupincu i radili na sporazumu 16.–20. kolovoza 1939.
Nakon što je sporazum odobrio i namjesnik knez Pavle, sastavljena je 26. kolovoza 1939. nova vlada, u kojoj Maček preuzima mjesto potpredsjednika, a HSS ima još četiri ministra. U vladi su još bili predstavnici Radikalne stranke, Saveza zemljoradnika, Samostalne demokratske stranke, Slovenske ljudske stranke, Jugoslavenske muslimanske organizacije, te vanstranačke osobe.
[uredi] Banovina Hrvatska
Glavni rezultat sporazuma bilo je stvaranje Banovine Hrvatske, čije je proglašenje bio prvi akt nove vlade. Dok su druge banovine u tadašnjoj Jugoslaviji bile samo administrativne oblasti (kao danas županije u Hrvatskoj), Banovina Hrvatska dobila je niz autonomnih nadležnosti. Bilo je predviđeno osnivanje Sabora banovine Hrvatske, ali održavanje izbora stalno je odgađano zbog ratne situacije (mnogo ljudi stalno mobilizirano). Glavno neriješeno pitanje bila je nadležnost nad žandarmerijom: HSS je tražio da bude podređena banu, što srpska strana nije prihvatila i ona ostaje dio vojske (vidi: Banovina Hrvatska#Odluke Stojadinovićeve vlade).
Maček je želio da hrvatskim banom bude imenovan August Košutić, međutim u dogovoru s knezom Pavlom imenovan je dr. Ivan Šubašić, pomirljiv čovjek koji je manje smetao srbijanskim političarima.
[uredi] Zbivanja do 27. ožujka 1941.
Hrvatsko narodno predstavništvo, tj. hrvatski zastupnici u Narodnoj skupštini Kraljevine Jugoslavije, odobrilo je sporazum sa 80 glasova za i jednim protiv.
Problem u funkcioniranju vlade bila je nesimetričnost u položaju potpisnika: dok je HSS bila istinski predstavnik hrvatskog naroda (u koaliciji sa Samostalnom demokratskom strankom, predstavnicom Srba prečana), s druge strane su zapravo stajali Cvetković i knez Pavle kao osobe, koji su u dubokoj krizi vlasti nametnuli sporazum srbijanskim strankama. Mnogi srbijanski političari bili su nezadovoljni Sporazumom, smatrajući da se Hrvatima previše popustilo; rasla je djelatnost čatnika, pro-nacističke organizacije Zbor Dimitrija Ljotića i sličnih. Ustaše i drugi radikalni hrvatski nacionalisti osuđivali su sporazum sa Srbima i nazivali Mačeka izdajnikom. Nisu bili zadovoljni ni komunisti, jer su ih vlasti nastavile nesmiljeno progoniti, u čemu su sudjelovale i institucije Banovine Hrvatske; po njihovoj ocjeni, hrvatska i srpska buržuazija nagodile su se na račun radnika i seljaka.
Nakon osnivanja Banovine Hrvatske, dolazi do različitih koncepcija između SDK i srpskih stranaka o tome što treba biti slijedeći korak. Neuspješni razgovori o tome vođeni su sve do pada vlade u ožujku 1941.
Srpske stranke žele prije raspisivanja izbora dalje preurediti državu. Dominira težnja da se osnuje Banovina Srbija, kojoj bi se priključilo svo preostalo područje Kraljevine Jugoslavije, osim Banovine Hrvatske i Dravske banovine (Slovenija). Hrvatska seljačka stranka inzistira na tome da se prvo održe izbori po novom izbornom zakonu, koji bi prvi put nakon 1927. omogućio poštene izbore, pa da tako izabrana Nova narodna skupština Kraljevine Jugoslavije službeno potvrdi status Banovine Hrvatske, a zatim donosi dalje odluke. Maček podržava ideju o sedam federalnih jedinica: Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora, Makedonija i Vojvodina. Stranka prečanskih Srba, Samostalna demokratska stranka, koja je u koaliciji sa HSS (Seljačko-demokratska koalicija, lojalno podržava Mačeka.
Odluka je odgađana, a izbori za Hrvatski sabor i Narodnu skupštinu Kraljevine Jugoslavije nisu bili raspisani uz obrazloženje da vlada izvanredna situacija zbog rata u Europi; vojska (koja je bila autonomna sila) stalno drži znatan broj obveznika-pričuvnika pod oružjem. Tako je ostalo sve do sloma u Travanjskom ratu.
Vlada Cvetkovića i Mačeka potpisala je 25. ožujka 1941. pristupanje Jugoslavije Trojnom paktu. Dva dana kasnije vlada je srušena vojnim udarom na čijem je čelu bio general Dušan Simović.
[uredi] Literatura
Citirana literatura:
- Maček, Vladko: Memoari (Maček), Zagreb: Dom i svijet, 2002. (Prvo izdanje u SAD 1957, prvo izdanje u Hrvatskoj 1992.)
O sporazumu je pisano u brojnim knjigama i drugim znanstvenim radovima.
