Viktor Car Emin
Izvor: Wikipedija
Viktor Car Emin (Kraj kod Lovrana, 1. studenog 1870. - Opatija, 17. travnja 1963.), hrvatski književnik
U mladosti je radio u školama po Istri i u Opatiji. Zbog svoje protutalijanske aktivnosti morao se 1929. godine skloniti u Sušak. Nakon drugog svjetskog rata vratio se u Opatiju gdje je ostao do kraja života. Viktor Car Emin je politički angažman u suprostavljanju talijanskim iredentistima i fašistima prenio i u svoje romane, pripovjetke i drame u kojima je prije svega bio zaokupljen svjedočenjem o hrvatskom identitetu Istre. Stoga su osnovne teme njegovih literarnih djela borba hrvatskog puka u Istri, Rijeci i Hrvatskom primorju za očuvanje nacionalne svijesti, te prikaz socijalnih prilika u toj regiji.
[uredi] Značajnija djela
- Romani i pripovjetke: Na uzburkanom moru (1984);Pusto ognjište (1900); Usahlo vrelo (1904); Iza plime (1913); Starci (1917); Pod sumnjom (1918); Nove borbe (1926); Između dva ognjišta (1930); Presječeni puti (1938); Vitez mora (1939); Neznatni ljudi (1946);
- Kronika: Danuncijada (1946);
- Drame: Zimsko sunce (1903); Mrtva straža (izvedena 1923); Vicencica (1934).
Nedovršeni biografski članak Viktor Car Emin dopunite prema pravilima Wikipedije.
