Vladimir Muljević
Izvor: Wikipedija
 |
Ovaj članak nema wikipoveznica ili ih ima premalo. Članak treba dopuniti dodavanjem wikipoveznica na druge pojmove. |
Vladimir Muljević (Zagreb, 14. veljače 1913. - Zagreb, 26. veljače 2007.), prof. emeritus, prvi hrvatski doktor elektrotehničkih znanosti i pionir elektrotehnike i računarstva
Potomak stare požeške obitelji, najstariji hrvatski humboltovac, i prvi hrvatski doktor elektrotehničkih znanosti, osnivač je i 30-godišnji predstojnik Zavoda za automatiku i računalno injženjerstvo Fakulteta elektrotehnike i računarstva u Zagrebu. Nakon diplomiranja za elektrostrojarskoga inžinjera na zagrebačkom Tehničkom fakultetu (1939) i stjecanja akademskoga stupnja doktora tehničkih znanosti (s temom vezanom za poboljšanje asinkronih elektromotora Nikole Tesle, "Pojava nadvalova u krletkastim rotorima s velikim brojem utora") na bečkoj Tehničkoj visokoj školi (1944) svoj je znanstveni vijek od 1949. godine, profesor Muljević proveo na zagrebačkom Elektrotehničkom fakultetu, kojemu je bio i dekan. Na fakultetu je osnovao Zavod za automatiku i računalno inženjerstvo, potaknuo je osnivanje seminara JUREMA (danas KOREMA) i desetak godina bio njegov predsjednik, pokretač je i glavni urednik časopisa Automatizacija i Hrvatsko sveučilište, pokretač je i organizator Tehničke enciklopedije Leksikografskoga zavoda u Zagrebu i član prvoga redakcijskoga odbora, jedan je od utemeljitelja Tehničkoga muzeja u Zagrebu, jedan je od pokretača i prvi predsjednik Zajednice diplomiranih inženjera Elektrotehničkog fakulteta u Zagrebu "Alma Matris Alumni Croatiae ETF Zagreb" (AMAC-a).
Kruna je njegova rada zacijelo impresivna bibliografija radova: objavio je oko 450 znanstvenih i stručnih priloga, knjiga, udžbenika i sveučilišnih skripata, a sastavio je, objavio ili uredio i nekoliko rječnika iz područja mjerenja, automatske regulacije i automatizacije. Onda ne iznenađuje mnoštvo nagrada, priznanja i počasti, među inima: Republička godišnja nagrada "Fran Tućan" (1988), Državna nagrada tehničke kulture "Faust Vrančić" za životno djelo (1996), počasni doktorat Sveučilišta u Rostocku, Njemačka, počasno članstvo u Hrvatskoj akademiji tehničkih znanosti i mnoge druge, a 2001. godine proglašen je počasnim građanom Požege, grada svojih predaka.
Posljednje godine svoga plodnog života Muljević je posvetio istraživanju povijesti tehnike, poglavito elektrotehnike, te usustavljanju hrvatskog elektrotehničkog nazivlja, završavajući golemi projekt Hrvatsko-njemačkog rječnika elektrotehničkog nazivlja (Školska knjiga, 2001.). Dobar je dio istraživanja povijesti tehničkih znanosti u Hrvata posvetio je i njezinim velikanima, poglavito Faustu Vrančiću i Nikoli Tesli, ali i onima koje poznaje tek uži krug stručne javnosti, poput Ivana Krstitelja Rabljanina i Josipa Jurina. O svakomu je od njih strpljivo prikupljao podatke i objavio ih kao znanstvenopopularne knjige. Povodom nedavnog obilježavanja 150-godišnjice rođenja Nikole Tesle, u Tehničkom muzeju u Zagrebu predstavljena je preštampana doktorska disertacija prvog doktora tehničkih nauka u Hrvata, prof. Vladimira Muljevića, koji je još prije 63. godine, samo godinu dana od Tesline smrti u Americi, doktorirao na bečkom sveučilištu na temi poboljšanja rada asinkronih motora Nikole Tesle, čime je među prvima u svijetu uočio Teslinu genijalnost, i usudio se o njoj pisati u Beču 1944. godine. (Tesla je tada bio američki državljanin, a Beč okupiran od strane Nijemaca).
