Soljani
From Wikipedia
Sadržaj/Садржај |
[uredi - уреди] Zemljopisni položaj
Soljani se nalaze na jugu Vukovarsko-srijemske županije, u općini Vrbanja, te sa okolnim selima spada u područje Cvelferije. Najbliža veća mjesta su Županja koja se nalazi sjeverozapadno od Soljana i udaljena je 28 km, te Brčko u BiH koje se nalazi zapadno od Soljana i udaljeno je 18 km.
Geografski položaj:
- 44°57' N
- 18°59' E
[uredi - уреди] Demografija
Soljanima od II. svjetskog rata kontinuirano opada broj stanovnika. Prema popisu iz 2001. godine Soljani imaju sljedeću strukturu stanovništva:
Prema spolu
- Muških: 771
- Ženskih: 783
- Ukupno: 1554
Broj stanovnika u odnosu na posljednji popis 1991. godine opao je za više od 200 kada je selo brojalo 1779 stanovnika. Stanovništvo u selu je staro, mladi odlaze živjeti u druga mjesta, tako da se očekuje da će se broj stanovnika i dalje smanjivati.
[uredi - уреди] Nastanak sela
U vrijeme Rimskog Carstva na ovim prostorima pružala se glavna rimska cesta koja je vodila prema Sirmiumu. U povijesnim kartama na ovom području ucrtano je mjesto Saldis, a to je bila postaja preko koje se dopremala sol iz Tuzle.
Prvi put se naziv Soljani (Sauly, Sali possesio 1329.) spominje u papinskim kolonalnim spisima. Zanimljivo je da se u različitim vremenima od Rimljana, preko Srednjeg vijeka pa sve do danas na području ovog sela javlja uvijek ime koje potječe od riječi sol: saldis-sauly-sali-zafalava (mađarski).
U srednjem vijeku na području Soljana se uvijek spominje nekoliko posjeda gotovo uvijek i naseobina. Medu njima svakako je najvažniji "Zeuzdenreue possesio" 1364. ("Zvjezdani grad"), čiji ostaci temelja postoje i danas s opkopima uz rijeku Studvu. Spominje se da je postojalo čak 10 manjih naseobina uz rijeku Studvu koji su pripadali Morovićima, velikaškoj obitelji koja je izumrla u 15. stoljeću. Prvi popisi stanovnika na ovom podrucju vođeni su 1754.g. i to je vodila Morovićka župa kojoj su tada Soljani i okolna sela pripadali. Prema tom popisu Soljani imaju 46 bračnih parova i 175 vjernika za pričest (ne broje se djeca koja nisu primila svetu pričest). To je bio katolički popis. Prvi cjeloviti podaci o stanovništvu čuvaju se u Pečuhu u biskupskom arhivu, a govore da su Soljani 1767. godine imali 35 domova, 344 osobe, 67 bračnih parova, 252 osobe koje primaju Sv.pričest, te 111 krizmanih. Tada su popisana i imena i prezimena stanovnika.
[uredi - уреди] Razvoj sela
Nagli razvoj Soljana počeo je u prvoj polovici 18. vijeka i trajao je do 1. svjetskog rata. U tom su se razdoblju počeli graditi stanovi (u Srijemu bi rekli salaši). Stanovi su po veličini i uredenosti označavali snagu i bogatstvo zajednice. Do prvog svjetskog rata Soljani su imali oko 85 stanova. Najbolji stanovi u selu tada su bili Galović stanovi. Izgradnjom stanova razvijalo se pčelarstvo, stočarstvo i voćarstvo. Od voća su se najviše sadile šljive. U tom razdoblju u selo dolaze "drotari" i "pendžeraši". Drotari su migrirali iz Slovačke za boljom zaradom. "Pendžeraši" dolaze također iz Slovačke, iz pokrajne Trenčin i Trnava, a oni su stavljali stakla na prozore i zbog toga dobilo takvo ime. Potomci ovih skupina ljudi i danas žive u Soljanima.
[uredi - уреди] Školstvo
Početke školstva mjesto bilježi i prije osnivanja mjesne škole. Škola u Soljanima utemeljena je davne 1830. godine kao pučka učionica s jednim učiteljem. Prvi učitelj se zvao Ivan Špoljar i bio je iz Soljana. Najprije je to bila drvena školska zgrada, a kasnije je na istom mjestu izgrađena od tvrdog materijala (1852.), koju su učenici pohađali sve do 1894. godine. Školu je u početku pohađalo 50-ak djece. 1894. godine je ponovo izgrađena nova školska zgrada i to na novoj lokaciji koja je imala dvije učionice i stan za učitelja. Ta zgrada je bila u uporabi gotovo cijelo stoljeće sve dok nije izgrađena sadašnja zgrada u koju su učenici uselili 1988. godine. Broj učenika koji su pohađali školu postupno se povećavao tako da je početkom 20. stoljeća školu pohađalo oko 290 učenika. Škola tada prerasta u četverorazrednu.
Školske godine 1941/42. u školu je upisan 291 učenik. Pedesetih godina škola prelazi iz četverogodišnje u osmogodišnju osnovnu školu. Broj djece raste, tako da je godine 1971/72. bilo 506 učenika. Nastava se organizira u lošim prostornim uvjetima i u tri smjene zbog pomanjkanja prostora. I broj učitelja se povećava tako da 1971/72. godine u nastavi radi 20 djelatnika. Tijekom osamdesetih i početkom devedesetih broj učenika opada na 197. Prelaskom u novu školsku zgradu uvjeti rada se naglo poboljšavaju. Nastava se izvodi u poluspecijaliziranim učionicama. Osim redovne nastave u školi, učenici dio vremena provode u radu u izvannastavnim aktivnostima gdje postižu i zapažene rezultate.
[uredi - уреди] Duhovni život i crkva
Soljani i okolna sela pripadali su župi Drenovci. U župi drenovačkoj održavale su se mise, krštenja, upisi u matičnu knjigu. Drenovci su dobili crkvu 1797. godine, pa su ih tada prozvali dekanijom za ovih 9 sela. Soljani su postali samostalna kapelanija 1899. godine, kada je došao i prvi svećenik u selo, a zvao se Mato Pavić. Te godine samostalne kapelanije postali su također i Gunja, Račinovci, Strošinci, Đurići, Jamena. Godine 1917. sve su se župe odvojile i postale samostalne. Župna crkva sazidana je 1809. godine na mjestu nekadašnje drvene crkve.
[uredi - уреди] Kultura
U Soljanima djeluju dva kulturno umjetnička društva. To su KUD "Slavonija", koje njeguje slavonska kola i običaje, te slovački KUD "Andrija Pekar", koje njeguje slovačke pjesme i plesove.
Od ostalih udruga aktivni su: ŠRU "Štuka", Udruga žena "Poticaj", DVD Soljani i Lovačka udruga.
[uredi - уреди] Sport
U selu postoji samo jedan sportski klub, i to nogometni: NK "Slavonija" koji je osnovan 1939. godine i nije imao značajnijih uspjeha do danas. Sada se natječe u II. županijskoj nogometnoj ligi Vukovarsko-srijemske županije.
