Intelektualno vlasništvo

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Intelektualno vlasništvo (engl. intellectual property, frz. propriété industrielle, njem. Geistiges Eigentum) je zajednički naziv za posjedovanje nematerijalnih dobara, odnosno proizvoda ljudskog uma. Za razliku od materijalnih dobara, vrijednost proizvoda ljudskog uma leži u njihovom prikazivanju, umnožavanju ili kopiranju dok je s druge strane njihova fizička zaštita veoma zahtjevna. Stoga su u modernim društvima razvijeni različiti pravni mehanizmi za zaštitu intelektualnog vlasništva.

Zaštita intelektualnog vlasništva obuhvata prije svega zaštitu tehničkih izuma (patenti), zaštitu komercijalnih oznaka (žigovi), zaštitu industrijskog dizajna, te zaštitu autorskih prava. Zaštita intelektualnog vlasništva osim toga obuhvata i zaštitu topografija (za poluprovodnike), zaštitu oznaka porijekla (za prehrambene proizvode) i zaštitu od nelojalne konkurencije. Srž zakona za zaštitu intelektualnog vlasništva je u tome da vlasnik prava posjeduje mogućnost apsolutne zabrane komercijalnog korištenja njegovog intelektualnog vlasništva bez njegove saglasnosti. Većina principa zaštite intelektualnog vlasništva je nastala krajem 18. stoljeća.

Zaštita intelektualnog vlasništva je jedna od najharmoniziranijih pravnih oblasti. Zakoni o zaštiti intelektualnog vlasništva u većini zemalja svijeta slijede iste principe i razlikuju se samo u nijansama. Nekoliko međunarodnih ugovora i konvencija uređuje međudržavne aspekte pri zaštiti intelektualnog vlasništva. Važnost intelektualnog vlasništva u modernom društvu je potvrđena postojanjem Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (WIPO) sa sjedištem u Ženevi koja djeluje kao specijalizirana agencija Ujedinjenih Nacija. Bosna i Hercegovina je članica WIPO-a od 1992. godine i potpisnica velikog broja međudržavnih ugovora i konvencija o zaštiti intelektualnog vlasništva.