Karavanska trgovina
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Karavanska trgovina podrazumijeva prevoz robe i ljudi u srednjovjekovnoj Bosni. Organizacija karavanske trgovine u srednjem vijeku zasnivala se na antičkim komunikacijama koje su proširivane i prilagođavane novim kretanjima stanovništva. U srednjovjekovnoj Bosni razvijena je mreža puteva koji su spajale širi prostor zaleđa istočne jadranske obale sa primorjem (Putevi u srednjovjekovnoj Bosni).
Prevoz robe organizovano je vršen putem karavana. Poslovima organiziranja karavanskog prevoza bavili su se Vlasi. Na čelu karavana nalazio se kramar, primićur, koji je zapovijedao većim brojem ponosnika koji su činili ekipu karavana. To su najčešće pripadnici istog katuna, srodnici koji su dijelili dobit od ostvarene zarade. Kramar je ugovarao prevoz sa trgovcima i bio odgovoran zajedno sa ekipom ponosnika za ugovoreni prevoz. Karavanska trgovina obuhvatala je prevoz sirovina i poluproizvoda iz Bosne, proizvoda domaće sredine (kože, vosak, med) i plemenitih metala (srebro) u primorske krajeve (Drijeva, Dubrovnik, Kotor). Iz primorja u Bosnu karavani prevoze različitu robu, među kojom se izdvaja so, tkanine, zanatski proizvodi i luksuzna roba.
Pri sklapanju ugovora o prevozu robe određuje se cijena prevoza, koja je mjerena prema broju tovara (konja, mazgi, mula), udaljenosti do mjesta prevoza i vremenskim uslovima. Česte su situacije da uz robu putuju i trgovci ili njihovi kompanjoni (Trgovačka društva), ali i putnici kojima je karavanski prevoz omogućavao zaštitu na nesigurnom putu na kojem su vrebali drumski razbojnici. Razmjena robe na relaciji zaleđe-primorje omogućavala je velike zarade, pa su trgovci ulagali velika sredstva u robu kako bi ostvarili veću korist na tržištu. Broj tovara robe u jednom karavanu znao se mjeriti i sa nekoliko stotina konja. Pri tom najveći broj tovara predstavlja prevoz olova, soli i tkanina. Najveći zabilježeni prevoz bio je na relaciji Dubrovnik-Podvisoki u broju od 600 konja.
