Matsuo Basho

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Matsuo Basho (jap. 松尾芭蕉 Matsuo Bashō; rođen 1644. u Ueno; umro 24. novembra 1694. u Osaka), rođen kao Matsuo Munefusa, je bio japanski pjesnik. Bio je osnivać japanskog pjesničkog stila Haiku i važi kao jedan od najboljih pisaca tog stila.

[uredi] Biografija

Pravim imenom Macuo Kinsaku rođen je kao samuraj te je stoga kasnije dobio i samurajsko ime - Macuo Munefusa. U djetinjstvu je služio Todi Jošitadi (Tōdō Yoshitada) koji ga je poučio o haikaiu, odnosno haiku pjesništvu. Pseudonim mu je bio Sōbō. 1666. umro je Jošitada te je Bašo odlučio napustiti svoj dom. Od 1667. živio je u Edu gdje je počeo pisati haiku pjesme. S vremenom je odbacio takav način života i posvetio se proučavanju zena, historije i kineskog pjesništva. Živio je u siromaštvu i od darova svojih učenika. Poznata je njegova misao da je čovjek velik onoliko koliko se u stanju sagnuti pri ribanju zahoda.

[uredi] Stihovi

Prastari ribnjak jedna žaba iskoči - zvuk vode.

furuike ya kawazu tobikomu mizu no oto

Ljetnje trave.
Snovi o slavi
palih ratnika.

Vidio sam prvi snijeg.
Tog jutra zaboravih
Da lice umijem.

Noć proljetna.
Stabla trešnjina: s trešnjinih stabala
Zora silazi.

[uredi] Vanjski linkovi

• Matsuo Basho