Nikola Šubić Zrinski
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
| Nikola Šubić Zrinski | |
|---|---|
 |
|
| rođen: | , 1508. Zrin |
| preminuo: | 7. septembar, 1566. Siget, Mađarska |
Nikola Šubić Zrinski (Zrin, oko 1508. - Siget (Mađarska) 7. septembar 1566.), državnik i vojskovođa, jedan od najslavnijih velikana hrvatske historije.
Nikola Šubić Zrinski istaknuo se već u svojoj 21. godini u obrani Beča 1529. Car Karlo V. nagradio ga je konjem i zlatom. Ratovao je protiv Turaka još od svoje rane mladosti. Prošao je kroz mnogobrojne okršaje, a prvi put se proslavio 1542. kad je s 400 Hrvata spasio Peštu od sigurne propasti. Građani i suvremenici su naveliko slavili njegovo junaštvo, govoreći da ga je sam Bog poslao. Zbog njegovog junaštva i Jurišićeve potpore, kralj Ferdinand ga je 24. decembra 1542. izabrao za hrvatskog bana.
Za vrijeme svoga banovanja, Zrinski je spasio "ostatke ostataka" hrvatskog kraljevstva od sigurne propasti. Uspješno je ratovao i dobio velik broj bitaka. Godine 1556. Zrinski se odrekao banske časti, te je savjetovao kralju Ferdinandu da postavi Petra Erdödija za novog bana. Kralj Ferdinand je teška srca ispunio zahtjev Zrinskog, ali mu je ipak udovoljio i otpustio ga je u najvećoj milosti imenujući ga pritom meštrom kraljevskih tavernika.
[uredi] Junačka obrana Sigeta
Godine 1566. sultan Sulejman I. kreće s više od 100 000 vojnika i 300 topova na šesti vojni pohod s ciljem da osvoji Beč. Unatoč tome što su bili malobrojniji hrvatski vojnici predvođeni Nikolom zrinskim uspjevaju odbiti napad turske vojske. Nikola zrinski gine u poslejdnjem proboju,a janjičarski je zapovjednik mu odsjeca glavu. Truplo mu je pokopao Mustafa Vilić iz Banja Luke, nekadašnji Nikolin zarobljenik. Glavu hrvatskog bana, vezir Mehmed paša Sokolović poslao je svom bratiću budimskom paši Mustafi, koji ju je, pak, kao opomenu poslao carskom generalu Egonu od Salma. U tabor carske vojske kod grada Gyura glava Nikole Zrinskog dopremljena je 14. septembra. Nikolinu su glavu 18. septembra preuzeli njegov sin Juraj IV., zet Baltazar Batthyanni i svak Franjo Tahy. Donijeli su je u Čakovec, a pokopana je u obiteljskoj grobnici Zrinskih u kompleksu pavlinskog samostana u Svetoj Jeleni, uz grob Nikoline prve supruge Katarine Frankopanske.
[uredi] Zanimljivosti
Nikola Šubić Zrinski cijenjen je i poštovan i u dalekom Japanu prije svega zbog svoje časne i samurajske smrti. U počast tom činu, japanski muški zborovi nerijetko izvode ariju iz opere "Nikola Šubić-Zrinski" koju su naučili 1919. nakon što su se hrvatski mornari (tada služeći u Austro-Ugarskoj mornarici) povlačili iz Sibira prema domovini, no brod im se nasukao pokraj Shimonoseki, jugozapadno od Honshua, Japan. Tijekom popravka broda, mornari su bili nastanjeni u Kobeu, nedaleko od Osake, otprilike dva mjeseca, gdje su naučili lokalno stanovništvo pjesmu "U boj, u boj!" 26. februara 2006. u Kokugian dvorani u Tokiju, japanski muški zbor od 1000 ljudi, vođen maestrom Katsuaki Kozaijem pjevao je "U BOJ", što je bio rekord takve vrste zborovskog pjevanja. Ovaj koncert posjetilo je 10,000 ljudi, a pokrovitelj koncerta, između ostalih, bila je i hrvatska ambasada u Japanu.
